Tamarina RECENZIJA filma KRIVE SU ZVIJEZDE (2014)

Ovaj nevjerojatni film jedan je od boljih koji su ove godine izdani. Film je nastao na temelju istoimenog romana autora Johna Greena. Snimljen je u SAD-u i malim dijelom u Amsterdamu. Priča se vrti oko dvoje teenagera koji boluju od raka i svjesni su činjenice da bi mogli svake minute umrijeti. Priča je vrlo dobro složena, malo nerealistično, s dijelovima humora i tragedije, ali poučno i emocionalno.

Teško je nositi se s bolešću bliske osobe. Pogotovo ako ste svjesni činjenice da je smrt jako blizu i da vam je svaka minuta s bolesnom osobom nešto najdragocjenije što možete poželjeti. Hazel Grace Lancaster je djevojka koja ima 17 godina. Boluje od raka štitnjače koji se metastazirao u njena pluća čija funkcija polako otkazuje. Pomirivši se s činjenicom da može umrijeti svakog trenutka, uvjerila je samu sebe da nema koristi od panike, negativnosti ili sažaljenja. Snagom volje upravljamo svime i rijetko tko ju može razviti do granice do koje ju se razvila Hazel. Nije se htjela ni s kim družiti jer bi vezanje za nekog značilo povrjeđivanje osjećaja nakon što umre. Odbijala je odlaske na sastanke s drugim ljudima oboljelima od raka, ali su je roditelji uporno prisiljavali. Prilikom jednog sastanka upoznala je Augustusa Watersa. On je bolovao od raka kostiju i bolest je rezultirala amputacijom noge. Međutim, on je, kao i Hazel, bio pozitivan i nije dopuštao da ga takva situacija odvede u depresiju. Bio je fasciniran njome na prvi pogled, ali ona mu početkom nije dopuštala da joj se ni na koji način približi. Nakon kraćeg razgovora, ostala je impresionirana jer, do tad, nitko prema njoj nije imao pristup kakav je imao Augustus.

Počeli su se družiti i oboje su se polako zaljubljivali jedno u drugo. Njihovi razgovori su bili drukčiji, međuodnos i interakcija bili su nešto što Hazel nije očekivala, nešto što nikad nije doživjela i što je odbijala doživjeti. Hazel je Augustusu pokazala svoju najdražu knjigu koja se i njemu svidjela. U knjizi je bila riječ o osobi koja je također bolovala od raka. Hazel se svidio autorov pristup prema glavnom liku knjige. Želja joj je bila stupiti u kontakt s autorom, ali joj to nije uspijevalo. Augustus je uspio. Nakon dogovora s roditeljima i konzultacijama s doktorima, uputili su se na kraći put u Amsterdam da upoznaju autora jer ga je Hazel htjela pitati što se dogodi nakon završetka knjige jer je knjiga završila nedovršenom rečenicom.

Dolazak u Amsterdam bio je razočaranje. Početna euforija porasla je tijekom večere prilikom koje je Augustus rekao Hazel da je zaljubljen u nju na, njoj, najimpresivniji način. Dan poslije, išli su u posjetu autoru knjige Van Houtenu. Ispostavilo se da je Van Houten alkoholičar koji vodi vrlo neuredan, neorganiziran i sebičan život. Njegov bezobrazni i otresit pristup razočarao ih je oboje. Najviše ih je uvrijedio izjavom kad je rekao da su oni samo bolesne osobe koje traže sažaljenje, a ne zaslužuju ga jer su nuspojava u evoluciji, propali eksperiment mutacije. Neću previše pisati o tome jer će vam film bolje dočarati cijelu situaciju.

Razočaranje i tuga nisu tu stali. Augustus je rekao Hazel da mu se rak vratio. Pošto su došli kući, Augustu je započeo kemoterapije. Čak je i organizirao svoj pogreb s Hazel i najboljim prijateljem jer je htio vidjeti kako bi to izgledalo i što bi mu dvije najvažnije osobe u životu rekle. Sve je prošlo kroz šalu jer su bili pozitivne osobe svjesne činjenice da se taj pogreb može dogoditi čak u tom trenutku. Izvlačili su najbolje iz situacije u kojoj se nalaze. To je vrlo bitna lekcija u životu!

Poziv usred noći. Oboje su bili u utrci s vremenom. Koga je vrijeme prestiglo prvog? Doznat ćete na samom kraju filma.

Ljudi izgube sve kad izgube zdravlje. Kad osoba sazna da umire, prvo umre psihički. Iznimno je teško boriti se s depresijom, ostati pozitivan i veseliti se što živiš. Problem se ne pojavljuje samo bolesnoj osobi nego svima koji tu osobu vole. Teško je procijeniti je li bolja opcija zatvoriti se i sebično odbijati kontakt s drugima da ih se poštedi patnje ili iskoristiti to malo života što je bolje moguće. Pristup je individualan i svatko ima svoje razloge i opravdanja za odabir. Nikoga ne treba osuđivati jer je jako teško shvatiti što se nalazi u glavi osobe koja zna da su joj dani odbrojani. Pogledajte film i prosudite sami.

Tekst: Tamara Hodak