Recenzija filma DEEP DARK: Gdje je granica između umjetnosti i besmislenosti?

Deep dark film je o umjetnosti. Koja je često neshvaćena, besmislena, beskorisna, potrebna samo umjetniku koji ju izrađuje. Takav je i film. Potreban samo autoru očito.

Deep dark je film u kojem propali umjetnik pokušava pronaći svoje mjesto u umjetnosti. Nakon prikazivanja smeća koje definira kao umjetničke instalacije, pokušava pronaći odgovor na svoje frustracije. Iznamljuje stan koji je imao rupu u zidu. Iz te rupe obraćao mu se ženski glas. Ta žena/zid inspirirao ga je prilikom izrade “umjetničkih djela”. Razvili su odnos kakav dvije osobe imaju u vezi (?!), čak su bili prisutni i sekusalni odnosi. U cijeloj toj besmislenosti, percipirat ću film kao umjetnost koju ne shvaćam. Cijeli film je metafora. Međutim, poruka je nejasna. Kao osoba koja voli umjetnost, trudim se pronaći umjetničke elemente, ali stvarno je teško. Vjerujem da bi si svatko preneseno značenje ovog filma objasnio drukčije jer se film može analizirati iz više kuteva. Redatelji možda pokušavaju stvoriti novu generaciju filmova, ali Deep dark je dokaz da se trud baš i ne isplati svaki put.

Glumci su nebitni jer kao da su random izabrani iz mase. Nitko bitan, nitko zanimljiv, nitko ni po čemu poseban. Sve su to neiskusni glumci čije se ime pojavilo na listi glumaca filmova koji nisu dospjeli ni na IMDB.

Preskočite film, čak i ako se umjetnički fanatik. Film je loš na toliko razina. Filmska umjetnost i umjestnost u filmu mogu biti odlično sastavljeni. Deep dark je bio ili loš pokušaj ili čudan um redatelja. U svakom slučaju, gledanjem ovog filma osjetit će te pad inteligencije, volje, raspoloženja, interesa… Lošiji je i od mog opisa jer ne znam koje riječi upotrijebiti za opis ove vrste besmislenosti.

Foto: www.nevermore-horror.com, 300mbhdmovies.com