Kolumne
Slušaj tišinu
U vrevi ovoga grada za tišinu nema mjesta. Ne možeš je čuti. Iščezne s prvom riječju i nestane u svakom uzdahu, gubi se na tračnicama i bježi na raskrižjima. Tražiš je u dubinama i visinama, daleko od svakog titraja. Nema je, iskrada se od naših vapaja i nestaje u kovitlacu skrovitih čežnji. Skriva se u krošnjama i lebdi ponad trgova.
I što je više nemaš, za njom više žudiš. Ona je nad bezdanom i smiraj je duše. I onda kad prestanu traženja, kad ostaviš zadnji odsjaj njezine blizine, kad se nasitiš njezine daljine i pomiriš se da je naći nećeš, ostaneš sam podno križa i raširiš ruke.
Sve što čuješ je tišina, glasnija od svake misli, tiha i gromka, jaka i sveta. I sve bude izrečeno tišinom.
Foto: pixabay