Svemu unatoč: Naš mali zeleni od nogometa

Svim nogometnim zaljubljenicima, ukoliko nisu Englezi, do dana današnjeg nejasna je i teško objašnjiva činjenica da su tu čarobnu igru izumili spomenuti- Englezi. Jednostavno, igra je to prepuna virtuoznosti i nevjerojatne strasti, pa ju je teško povezati sa sumornim sheffieldskim jutrima i maglovitim londonskim dokovima. Sve mi se nekako čini da je glavni razlog pripisivanju nastanka nogometa na britanskom otoku obilna količina kiše koja je dobrano pripomogla rastu guste trave. Drugi bi razlog mogao biti rum, u također povećim količinama.

Možda sam pretjerani domoljub, neki bi zlobnici rekli i nacionalist, ali sam skloniji vjerovanju da se radi o podvali i da su Englezi negdje dalje dobili ideju za ovaj sport. Za rugby mi je jasno, polo također, kriket pogotovo, ali nogomet su morali primijetiti tamo negdje podno Dinare i Velebita, a to se nitko ne usudi izreći. Možda i u vrijeme kralja Arthura, ali su tad bili zaokupljeni nekim drugim sportovima.Sad bi trebala slijediti fraza „šalu na stranu“, ali to nije ta priča.

Postoje igrači i nogometaši, da parafraziram Ćiru. Igrača je na stotine milijuna, što registriranih, što neregistriranih, ali pravih virtuoza je malo. Neki su možda i došli s drugog planeta, ali jedan je sigurno iz Zadra. A to nije Messi, iako ne odbacujem mogućnost da je Argentincu pradjed podrijetlom iz npr. Like, da ne kažem Hercegovine, što je ipak malo moguće s obzirom na visinu.

Ni ovaj naš mali zeleni nije gromada od čovjeka, pa je to neke zavaralo. Ali, kad su uvidjeli kako je svojom genijalnošću i hitrinom preživio bosanskohercegovačke travnjake, znali su da je mali tvrda kost plemićke krvi. Skromni plavi dečko polako je osvajao nogometne vrhunce, navratio do kolijevke nogometa (ipak), u Tetrijebima pokazao svu raskoš talenta i skrasio se tamo gdje je oduvijek kralju bilo i mjesto, u Kraljevskom klubu.

Neki su mu nazovi novinari i kvazi stručnjaci osporavali sve što su mogli, ponajviše u domovini, koja se teško nosi s tuđim uspjehom, osim ako dotični nije među živima.Ali više ne, ako su ga i imali, izborom u momčad godine izbijen im je i zadnji argument.

Uvijek ću se prije diviti znanstveniku koji uspije pronaći formulu oživljavanja mrtvih stanica. Nikad neću prihvatiti normalnim za naganjanje lopte dobiti tjednu plaću koliku radnik na škveru stekne za nekoliko života. Ali, ni to u ovoj priči nije važno. Ples s loptom, umjetnost pokreta i lakoća osvajanja prostora našeg malog zelenog ipak je ispred i iznad svih tih univerzalnih trivijalnosti. A za sve ostalo tu je i nije Mastercard.