Biser Like: Grabovača

O “Pećinskom parku Grabovača”  u zadnje se vrijeme mnogo govori, i u potpunosti mogu reći da je zasluženo. Kroz Perušić i okolicu postoje jasne, nedvosmislene oznake gdje je cilj vašega puta ako ste namjeravali posjetiti park. Sa glavne ceste skrenete na obližnju malu cesticu i nakon kratke vožnje nađete se pred velikom pločom na kojoj piše: “Dobrodošli u PP Grabovača”. 

Odmah se na prvi pogled vidi živost i marljivost volontera iz Francuske koji su tada radili na gredici oko suvenirnice. Sa parkirališta se može vidjeti obnavljanje Turske kule (Starog grada Perušića) koje svjedoči budućoj turističkoj ponudi općine Perušić. Ova, nažalost široj javnosti još nepoznata lokacija, pokazuje izniman potencijal koji će, po mojem mišljenju, uskoro biti prepoznat. Još je jedna činjenica vrijedna spominjanja, a još nismo ni do samoga Parka došli, a to su zaposlenici i volonteri. Veoma su dostupni i uslužni, te u kratkom razgovoru pokazuju da znaju kakav potencijal ova lokacija ima. Nakon što smo dobili sve informacije koje smo trebali uputili smo se prema Samogradu, koja je jedina turistička špilja na lokaciji. Nakon kratke šetnje došli smo raskrižje i nastavili prema Samogradu, dakle nismo posjetili druge atrakcije, Tabakušu, Malu Kozaricu, Veliku Kozaricu i Slipicu, već smo se koncentrirali na Samograd. I da odmah naglasim: da je Samograd jedina atrakcija u Parku, svejedno bi bilo vrijedno vidjeti Park.  Ulazak u Samograd ne možete staviti na papir, niti opisati, jedino vidjeti i osjetiti. Naglašavam osjetiti, jer je tog dana temperatura bila viša od 35ºC , a čim smo se počeli spuštati stubama prema pećini i temperatura se počela spuštati. Zato treba upozoriti sve koji imaju problema sa srcem i zdravljem. Idite sporo prema pećini.

Temperatura u špilji bila je ugodnih 8ºC. Na samom ulasku naišli smo na vodiča koja je upravo završavala obilazak, te je nama pokazala čaroliju Samograda. Samograd se sastoji od četiri dvorane, svaka nevjerojatnija od druge. Postoje zapisi o petoj dvorani, u kojoj je jezero, no nisu sigurni postoji li. U svakom je slučaju primamljiva ideja još jedne dvorane koja izgleda kao da je ispala iz “Hobbita” Johna R. R. Tolkiena. Špilja je užitak za oči i osvježenje za vrijeme ljeta. Jedino što treba pripaziti jest hodanje po stubama koje su mjestimično strme, no napravljene unatoč tome najbolje što je moglo. Što se dublje ulazi u špilju može se vidjeti sve više stalagmita, stalaktita i drugih mineralnih tvorevina koje proizvodi ova geološki mlada špilja (2 milijuna godina starosti). Iskreno, nema smisla opisivati jer svaki mogući opis nedovoljno govori o ljepotama tog ličkog bisera. Cijela atmosfera špilje mora se osjetiti, vidjeti, omirisati, osjetiti kamen pod rukom, a onda tek dolazi spoznanje o ljepoti. Samograd se isplati vidjeti, ako ni zbog čega samo da se osvježite nakratko za vrijeme ljetnih vrućina. Vidjet’ ćete mineralne tvorevine, stalagmite i stalaktite u nastajanju, potpise posjetitelja i radnika koji su radili stube i istraživali špilju, i vidjet’ ćete nešto posebno, nastalo bez utjecaja ljudske ruke, a što je veoma čovječno. Neću vam pokvariti iznenađenje.

Od svih ponuda iskoristio sam mali dio, samo špilju Samograd. PP Grabovača nudi paletu ponuda: 3 šetnice, vidikovac, iznajmljivanje bicikala, put do crkve i odlazak do Staroga grada. U svakom pogledu PP Grabovaču mogu atributirati biserom Like, te smatram da se treba posjetiti, jer bilo kakvo ignoriranje ovoga bisera, uskraćivanje je znanja i spoznaje o divotama Like i Perušića.