Recenzija filma “American sniper”: Na kraju nas ubije ono što volimo.

Nakon zavidne glumačke karijere, Clint Eastwood odlučio je baviti se filmskom produkcijom. Hvala Bogu! Kada je “Million dollar baby” izašao u kina, svi su bili oduševljeni. Režiranjem filma “American sniper” ponovio je dobar posao.

Puno je već filmova snimljeno o ratu u Iraku (“The hurt locker”, “Generation kill”, “Stop-loss”, “The war tapes”, “Home of the brave”…). Radnja se svodi na događanja tijekom rata, na razmišljanja vojnika i njihovih obitelji, posljedice, razlozi, motivacija, tuga, ponos… Postalo je teško napraviti dobar film koji će biti drukčiji i s time uspješan, profitabilan, opisivan pozitivnim kritikama. Stil Clinta Eastwooda je specifičan te je na svoj način opisao doživljaj jednog američkog vojnika. Odabrao je odličnog glumca, Bradlyja Coopera, kojemu je jako dobro dočarao lika kojeg mora glumiti. Proveo ga je kroz mnoge psihofizičke pripreme kako bi bio što bolja kopija Chrisa Kyla.

Chris Kyle je vojnik koji je svoju zemlju stavljao ispred svoje obitelji. Nije se borio za njih nego za sav narod. Propuštao je odrastanje svoje djece dok je djeci na bojištu uskraćivao život. Bio je jedan od najboljih snajperista u povijesti SAD-a zbog broja ubijenih i preciznosti. Shvativši gdje griješi, pronašao je način kako da ostane dio obrane svoje zemlje, ali i dio odgoja svoje djece uz potporu žene. Pogledajte film kako biste saznali završetak priče.

Objektivno – film je ok. Dobro je režiran, glumac je odradio vrhunski posao, prikazana je unutarnja borba vojnika uzrokovana vanjskom, nema pretjerivanja, priča je realna.

Subjektivno – već ispričana priča, samo na drukčiji način. Nije prikazano ništa što već nismo imali prilike vidjeti u nekim drugim filmovima.

Rat nikad nije pozitivna stvar, neovisno o ishodu. Svi izađu kao gubitnici. Oni koji dobiju rat, izgube dio sebe. Slike je nemoguće obrisati, a one kreiraju posljedice s kojima se teško nositi.

Pogledajte “American sniper” umjesto “50 shades of Grey”.