Blagoslov s Neba
U svečano jutro, nakon prve rose, dvojica braće krenuli su putem, ne znajući cilja, koračajući žurno. U susretu sa strancem otkrili su Pisma i prepoznaše ga u lomljenju kruha. Srce im je govorilo više od uma, ali strah im spusti pogled u prašnjavu zemlju.
Skrovite čežnje naših života ostaju duboko u nama, dok ne zapuše blagi vihor i u nas ne useli radost. Životvorac i Tješitelj tjera nas naprijed, ne okrećemo glavu na zatrte staze, unatoč sili koja nas vuče u dubine, unatoč izdaji koju vješto podmeće knez i otac svake laži.
I tako, tjerani Svetim Duhom, držimo se puta, ismijavani i izrugivani, visoko dižemo križ i umivamo se blagoslovom s Neba.
Ludi smo u svijetu, a bez te ludosti bili bismo tek puzajuće sjene i ljudi bez lica. Takve izabra Vječni, da pronose slavu njegova imena, nasuprot sjaju i blještavilu onih kojima se ljudi dive.
Ostani s nama, u sutonu duše, u sumraku srca budi naša nada.