ANONIMNA ČITATELJICA PORTALA: “Poštovani ravnatelju KBC-a Rijeka, ljubazno Vas molim…”

LIKACLUB

Priča koju smo pokrenuli s novootvorenim mailom na koji nam Vi kao naši čitatelji možete poslati posebne priče, u ovom ili onom smislu, pozitivnom ili negativnom, dobrom ili lošem, počela je davati prve plodove – mailovi pristižu.

Ovaj put tema je Klinički bolinički centar Rijeka, a naslov je “KBC Rijeka… prvi put, drugi put, treći put, četvrti put i uvijek…”. Pročitajte što nam je poslala čitateljica!

Kad se nađeše ispred bolnice koja nije tvoje radno mjesto, kad nisi za rodit ili te nije zajeb* GPS i odveo u krivu ulicu u vako već krivo napravljenoj Rijeci, e onda ti se ne piše dobro – sigurno. Samo kad pomislim na igle i vađenje krvi meni dosta i života i dana, a tek kad znaš da ćeš pod nož.. e života mi, nema tog Očenaša koji bi me smirio. Na ramenu nosiš torbu, spremila se, kako ono vele – “novo sve za u bolnicu”. I onda ono najžalosnije, umjesto da se brineš o sebi, brineš o tome koliko ce nadrk*** i munjene bit sestre u ovoj bolnici, i onda dođeš na odjel i prvo što vidiš je to da ima puno različitih boja tamno plave, svijetlo plave, zelene, bijele, roze, sive, plavo zelene, bijelo plave… ma živi miks boja, sve su to djelatnici tog odjela od teta spremačica koje su zaslužne da odjel bude čist i dezinficiran, da u WC-u bude sapuna, pa do onih sa najvišim titulama docenata, profesora itd. Već na prvom susretu ostajem šokirana jer sestra je i više nego ljubazna – ima dugu plavu kosu, tamno plavu uniformu, biće glavna neka, sređena vakat (svaka je tu sređena, dugo nevidjeh ljepših žena na jednom mjestu). I tako sat za sat, dan za dan, nema u pet u jutro izvlačenja plahte ispod tebe… ne namještaju se kreveti zbog vizite u devet ko u jednoj bolnici… ni ne pita te niko za krevet, spavam u njemu jeb*** ne more bit vojnički poravnat. Oko šest ti se sestra ušulja u sobu samo tiho toplomjer u uho stavi i išulja se iz sobe, paze da te ne probude. Sa tim sestrama na odjelu ginekologije, na drugom katu, KBC Rijeka, naglašavam eto sve, i hoću naglasit jer su zaslužile da naglasim…  svaka žena osjeća se kao kod kuće, zbrinuta, netko joj pruži osmijeh, odgovori joj na pitanje najbolje što može, nažali se, utješi, a kad samo vidiš koliku kilometražu prošeće sestra koja radi 12-satnu smjenu na odjelu, kad na tom odjelu vidiš da ima cca 8 soba a u svakoj sobi oko 3-4 kreveta, kad znaš da su svi puni i da je to negdje otprilike 35 žena, bolesnih, neke operirane, neke čekaju operaciju tešku ili laku svejedno je, i kad ta sestra o svima brine jednako, e onda znaš da možeš zaklopit oči i bit siguran u njihovim rukama. Kad ti se stisne gov** pred operacijskom salom pa ti dođu doktori i tehničari i smiju se jednako sa tobom kao i sa bakom kraj tebe koju je u zadnjoj fazi života zadesilo zlo, kad se obje smijete jednako, kad te uvedu u salu, pa dobis treskavicu ko na -88 stupnjeva… a onda ti doktorica anesteziologinja dođe iznad glave, podraga te i kaže “čuvam vas i sad ajmo malo na vrtuljak”, pa se onda sljedeće sječaš samo ničeg, i probudiš se živ i čitav… i svi su takvi. Profesor je odradio svoj posao vrhunski zato jer mu je drugi doktor bio na pomoć, oni su zajedno sve odradili vrhunski zato jer je tamo bila neka sestra, tehničarka (kako li se već zove) koja im je dodavala što trebaju, zato jer su anesteziologinja, i njezin tim brinuli da ti tlak bude dobar, a moj tlak uvatit je čudo neviđeno, da srce kuca, da čvrsto spavaš i ništa ne osjetiš, zato jer je prije njih posao odradila ekipa koja te dovela do tu. Sve ide redom, sve timski, uigrano a uz sav taj posao i trud i kad znaš da je tako svim ženama, da na intenzivnon odjelu apsolutno jednako postupaju sa svima, kad čujes njihov razgovor i shvatiš da se tebi obraća kao tvoj anđel a u sebi gori zbog svojih problema, zbog bolesti nekog kog voli više od svega… e onda mogu samo reći ovo:
POŠTOVANI RAVNATELJU KBC-a RIJEKA, LJUBAZNO VAS MOLIM DA NAGRADITE KAKO GOD ZNATE I UMIJETE, KOMPLETAN TIM ODJELA GINEKOLOGIJE, INTENZIVNE NJEGE, OPERACIJSKE DVORANE, OD SPREMAČICE DO PROFESORA. Budite ponosni na ljude koje imate, na Vaš tim. Hoćete pisano ili usmeno, kako god znate izvolite ih nagraditi… Informacije, intenzivnu, operaciju, predoperaciju, čistoću, drugi kat odjela ginekologije KBC-a, nagradite i recite im hvala, iako rade svoj posao, rade ga bogami i više nego što trebaju… Hvala Vam na svemu…
Pismo čitateljice objavljeno je u cijelosti, a primljeno je na mail anonimno@likaclub.eu.

Sudjelujte i vi – pošaljite nam svoju zanimljivu priču, pošaljite dokumente, afere, ili dobru priču i objaviti ćemo na našem portalu!


Foto: KBC Rijeka

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u