Ljubav na sniženju

Napokon smo zakoračili u veljaču. Mjesec ljubavi. Kako slatko. Taman smo počeli dolaziti sebi od siječanjske depresije, a izlozi nas opet mame. Srca na sve strane. Ljubav je u zraku. Zanimljivo, još se nismo dosjetili kakve dvotjedne manifestacije njoj u čast. Festivala, izložbe, mirisa i nijansi ljubavi za sve. Ali bude i toga, opet će izbori, čim proljeće zamiriše.

Veljača je i dolazi nam taj dan. Točno u sredini, jer nije prijestupna godina. Valentinovo, da ne kažem Valentine’s Day. Onako po naški. Ružice se polako pripremaju, čokoladice zamotavaju i sve je opet tako romantično i ljubovito, baš kao u prosincu. Darivanje ljubavi unaprijed i beskrajno, odnosno do trenutka kad odlučimo ljubav darovati drugoj ili drugome. Onako sebično, tražeći nešto zauzvrat. Cijenu ljubavi na debelom sniženju.

Na klupici ili kraj mosta uzdaha zaključat ćemo svoju ljubav lokotom od papira, za neku buduću postavu muzeja prekinutih veza. I tamo će Valentinovo pronaći svoj kutak, pa taman na kratko, u sjeni srcedrapateljnih obećanja do prvog zaborava.

A sveti Valentin, čudnog li čuda, svoju ljubav nije pakirao u celofan. I vrlo je mučki skončao, reklo bi se nimalo romantično. Nosio je ljubav na dlanu i svjedočio njezinu nepatvorenost. Strasno i jasno, do krvi i bez uzmaka.

Jer takva je ljubav. Sve podnosi i ništa ne odnosi. Svemu se nada i raduje. Tko to može platit?