Luka Vuković: ”Moć fotografa da nekog uvede u svoju priču i kadar je ključna”

Luka Vuković 20-godišnji je mladić iz Karlovca. Fotografijom se bavi već nekoliko godina, a sve je počelo u tinejdžerskom razdoblju kada je želja za pronalaženjem novih kadrova nadvladala meteorologiju. Danas je student programskog inženjerstva, ali s fotografijom kao posebnim mjestom u njegovu životu. 

1. Za početak bi htjeli saznati nešto o tebi. Reci nam ukratko tko je Luka Vuković?

Luka, 20-godišnjak iz Karlovca, student u Zagrebu. Završio sam srednju školu za meteorološkog tehničara, ali tu ipak nisam u potpunosti pronašao sebe i ono što želim u budućnosti. Od mame sam naslijedio tu neku kreativnu crtu pa sam se tako iskušavao u raznim područjima gdje to mogu upotrijebiti. Najviše sam ušao u foto, audio i video produkciju, ali sam shvatio da sam više vizualni tip i da mi glazba ne leži baš najbolje pa sam se ipak najviše okrenuo fotkanju. Općenito su me kroz odrastanje zanimale svakakve stvari, od psihologije, računala, arhitekture, a nekad davno čak i fizika. Na kraju sam ipak odlučio da su stvari koje želim u nastavku svog života računala i fotografija.

2. Ispričaj nam nešto o svojim počecima. Kada si otkrio interes za fotografiju i kako je sve počelo?

Za mene je sve počelo još prije kakvih 7, 8 godina kada sam dobio mobitel kojem je jedna od mogućnosti kamere bila fokusiranje. To naglašavanje jedne stvari ispred druge je u meni pokrenulo neku znatiželju i potrebu za pronalaženjem novih kadrova i drugačijeg pogleda na stvari oko sebe. S godinama se to razvijalo i sada mogu reći da doslovno svijet oko sebe gledam u kadrovima i fotografijama. Došao sam do razine za koju mogu reći da sam zadovoljan, ali svejedno se želim dalje razvijati u tom području.

3. Danas nekolicina smatra kako uspjeh dobre fotografije leži u postojanju dobre opreme. Što za tebe čini dobrog fotografa?

Ja ipak stojim iza toga da nije sve u opremi. Možemo reći da lonci ne čine dobrog kuhara. Za mene je fotografija trenutak koji se više neće ponoviti i mislim da nitko neće razmišljati kojim je npr. objektivom nastala fotografija već će se zadržati na poruci koju fotografija poručuje. Cilj je prikazati taj trenutak na neki poseban, ponekad drugačiji način, te tako drugima „otvoriti oči“.

4. Danas se fotografija proteže od portreta do pejzaža. Imaš li omiljene motive i koji kadrovi su ti najdraži?

Osobno se trudim razvijati u svim područjima fotografije. Mislim da svaki kadar ima svoju priču, kako se kroz mimiku lica izražuju osjećaji, kroz svakodnevne scene život, dok pejzaži pokazuju ljepotu svijeta i prirode oko nas… Ne bih mogao sa sigurnošću reći što zapravo najviše volim, ali iz svega se trudim izvući ono najbolje.

5. Ljudi sve više počinju zanimati za fotografiju. Što misliš da je potrebno kako bi se istaknuo u tom moru fotografa?

Jako mi je drago kada vidim i čujem da sve više mladih ulazi u to područje umjetnosti. Mislim na glazbu, film, fotografiju… Mislim da je u svemu tome volja najbitnija karika, jer kada ima volje, ima i rezultata. Ništa od toga ne dolazi preko noći, ali upornost i volja za napretkom čuda čine. Mislim da uvijek treba težiti nećem višem i ne zadovoljiti se trenutnim. Konkretno u fotografiji, mislim da karizma fotografa ima veliku ulogu. Moć fotografa da nekog uvede u svoju priču i kadar je ključna.

6. Za neke stvari se emocionalno vežemo i dajemo im posebno mjesto u našem srcu. Postoje li fotografije na koju si izrazito ponosan i zašto?

Upravo tako, možda ne bih rekao da sam ponosan izvedbom fotografije, ali ja znam što stoji iza nje i kako je do određene fotografije došlo. Imam puno dragih fotografija jer me podsjećaju na mjesta na kojima sam bio, pustolovine koje sam proživio, ljude koji me okružuju, jednostavno su trajne uspomene na moju prošlost koja se više možda neće ponoviti i koju ništa ne može zamijeniti, i upravo zato su postale velik dio mene.

7. Svijet fotografije vrvi od iznimnih umjetnika. Postoje li u tom svijetu tvoji uzori i koji?

Član sam par stranica gdje svoje fotografije izlažu brojni fotografi diljem svijeta gdje stvarno vidim fotke koje ostavljaju bez daha. Ne bi sad posebno nekoga izdvajao jer mi zapravo nije bitna fotografija čija je nego kakva je i kako ona djeluje na mene. Nemam nekoga koga cijenim iznad ostalih jer je svaki pojedinac izvrstan na svoj način pa tako ne bi htio slučajno izostaviti nekoga tko mi je također drag. Nadam se da sam uspješno odgovorio na pitanje.

8. Tek rijetki fotografiju odabiru kao sredstvo zarade. Je li fotografija tvoj profesionalni poziv ili hobi?

Kada sam upisivao fakultet bio sam u velikoj dilemi kojim putem dalje krenuti, ali kada sam objektivno sagledao stvari, odlučio sam fotografiju ipak ostaviti kao hobi. Sada sam student 2. godine Programskog inženjerstva u Zagrebu

9. Primjećujemo da ste relativno mladi. Jeste li do sada izlagali svoje fotografije i gdje biste to htjeli učiniti?

Imao sam par grupnih izložbi u svojoj srednjoj škol, isto kao u svom rodnom gradu Karlovcu s tamošnjim kolegama.

10. Mladi (ali i oni stariji) danas fotografijom manifestiraju svoju kreativnost. Što bi poručio svima koji žele ući u svijet fotografije?

Kroz fotografiju ne samo da sam upoznao drugoga sebe, nego sam i svijet i stvari oko sebe počeo gledati drugačijim očima. Fotografija u meni svakodnevno budi kreativnost i tjera me da istražujem svijet oko sebe na neki drugačiji način. To je jedno vrlo dinamično područje koje teško dosadi, a isto tako mislim da je to bolji način za provođenje slobodnog vremena od nekih za koje se ljudi danas odlučuju.

 

---

Foto: Luka Vuković photography