BESMRTNE DUŠE Mlada otočka autorica Katarina Vučetić predstavlja svoj prvi roman!

U srijedu, 26. rujna 2018. godine u 19 sati u Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu održat će se predstavljanje romana “Besmrtne duše” mlade otočke autorice Katarine Vučetić.

Radi se o prvom romanu popularne gotičke (vampirske) tematike u Otočcu i Gackoj. Roman je objavljen u novopokrenutoj biblioteci Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke – Moja prva knjiga. Uz samu autoricu, knjigu će predstaviti nakladnik Milan Kranjčević i urednica Manja Kostelac-Gomerac. U glazbenom dijelu programa nastupit će mladi otočki glazbenik Neven (Nešo) Vojić.

O autorici

Katarina Vučetić rođena je 10. siječnja 2000. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je provela u Vrhovinama gdje je završila osnovnu školu, a srednju školu za zanimanje ekonomist u Srednjoj školi Otočac. U Otočcu danas i živi. U travnju 2018. dobila je nagradu za sudjelovanje u kreativnom natječaju „Ja sam pisac“ nakladničke kuće Znanje za priču ‘Smaragdni anđeo’. Bio je to poticaj ozbiljnijem pristupu pisanju kojim se počela baviti 2016. godine. Tako je do svibnja 2018. već dovršila svoj prvi roman Besmrtne duše

Iz recenzije:

U svom romanesknom prvijencu Besmrtne duše mlada autorica popularnu gotičku tematiku ljubavi između glavne junakinje i vampira garnira brojnim peripetijama i detaljima iz instrumentarija trivijalne žanrovske književnosti, poput prikladno krvoločnog oca, besmislenih sukoba između obiteljskih klanova, nesretnog vukodlaka, neuzvraćenih osjećaja, magijskih preobrazbi i bezbroj neočekivanih opasnosti. Ako i jest prva asocijacija za mogući literarni uzor vampirska tetralogija Sumrak saga, autorica je ipak ishodište pronašla u dječjem romanu Elizabeth Goodge The Little White Horse, koji je bio najdraža knjiga i slavnoj J. K. Rowling. Iako je u prvom planu što dinamičnije fabuliranje, uz neke neočekivane retardacije, a idejno je riječ o posve nepretencioznom djelu, ipak se u njemu mogu iščitati vrijednosni stavovi o mržnji kao sveopćem razaranju, obitelji kao najvažnijem temelju i ljubavi kao građenju i iscjeljivanju, ma koliko to uvrnuto izgledalo u nadrealnom kontekstu moderne vampirologije.

U unutarnjoj strukturi romana primjetni su i mnogi narativni klimaksi koji nemaju tako pravilnu krivulju amplituda poput npr. romana Marije Jurić Zagorke, jer i nisu kao Zagorkini nastali iz potrebe efektnih završetaka za privlačenje čitateljske publike u dnevnim novinama, ali su svakako odraz autoričine želje slijeđenja od publike traženih žanrovskih konvencija, kako motivskih, tako i strukturalnih. Ne bi bilo pogrešno zapitati se ima li u autorici potencijala za neku novu Zagorku, a odgovor može biti vrlo obećavajući ukoliko se uvidi da dijele istovjetan stvaralački žar i enormnu (s)pisateljsku produktivnost. Autorica trenutačno piše i drugi roman sasvim drugačije tematike, očigledno u traženjima vlastita izričaja,  pa su i sve daljnje opcije otvorene. (M.K.G.)”