Univerzalne trivijalnosti: Ljudi neboderi

Stojiš u tramvaju, busu ili na trgu chillaš dok čekaš ekipu. Odjedanput osjetiš vibracije na tlu i preko tebe prođe sjenka koja ne prolazi, već se zadržala na tebi. Pogledaš u smjeru izvora vibracija i sjenke i vidiš frajera od 195 centimetarara koji se toliko približio da su se tvoj nos i njegov pazuh spojili na neodređeno vrijeme. I pokušavaš se odvojit od njega, al jednostavno njegova veličina stvara takvu gravitacijsku silu da te jedino udružene feministice mogu odvojit od njega. Neugodno, zar ne? Ti titani prolaze svijetom, i izgledaju kao da ih ništa ne dira. Kao graciozne žirafe skidaju najviše plodove sa polica, bilo to knjige ili potrepštine u dućanu.

No nije sve bajno i lijepo kako se čini. Ti gledači svisoka imaju više problema nego što se čini. Pošto sam jedan od pripadnika 190+ kluba dužan sam otvoriti oči ljudima, malima i srednjima koji misle da im je teško.

Visokim ljudima je teško! Elementi su u potpunosti protiv njih! Svi koji su imali ikakve veze sa devedesetima i koji su se vozili u starim tramvajima, takozvanim guzopaliteljima, znaju kako je to 40 minuta udarat već tada blentavu glavu u štangu koja život znači kad vozač odluči provjerit je li kočnice rade. Pogotovo na mjestima gdje je pruga bila neravna, pa se cijeli tramvaj pomicao po horizontali metar lijevo i desno. Samo si čuo mučne udarce lubanje u železo i povremene psovke ljudi koji nisu više mogli.

Drugo! Nijedna kuća do 21. stoljeća nije primjerena za članove 190+ kluba. Svaki luster i svaki štok je Indijanac koji te nakon bitke kod Malog Velikog Roga pokušava skalpirati, jer želi zadiviti ostale kuće u susjedstvu time što je divu otkinuo kosu i skalp i onemogućio mu sposobnost nošenja kapa i neymarice do u nedogled. Svijet je, ako si visok, tvoje borilište. Možda najgore bojište su prijevozna sredstva: vlak, autobus, auto i avion. Najpametnije bi bilo da si otkineš noge iznad koljena, pukneš ih iznad sebe i uživaš u putu, a ne ovako.

Svako putovanje iznad pol sata postaje ne samo mučenje, već se smatra mukom koja skraćuje vrijeme u Čistilištu. Jedva staneš u auto jer je odnos nogu i ruku katastrofa: ako imaš dovoljno mjesta za noge, trebaš uzet selfi štap da dohvatiš volan. Da ne govorimo o činjenici da krov auta svjedoči o tvojoj progresivnoj ćelavosti kroz zadnjih godinu dana. U autobusu se tvoja vjera umnožava, jer su cijelo vrijeme molitve usmjerene na to da osoba ispred tebe ne spusti sjedalo koje će te poput medvjeda zarobiti.

A tek tuševi! Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!! Nije najugodnije kada nakon 5 sati putovanja uđeš u neki manji talijanski gradić, čiji su stanovnici zaustavili gradnju svojih štokova na metar i šezdeset, uletiš na bolnim i krvavim koljenima u hotel ili hostel, upadneš u sobu koju možeš laktovima ogulit, sjedneš na krevet na koji ti maksimalno dupe može stat, odeš se istuširat i skužiš da ti tuš dopire samo do pupka. Nakon toga što se u dva navrata otuširaš, jednom na nogama, drugi put na rukama, legneš na krevet sa kojeg ti vise noge, a kraj kreveta nije madrac, nego neki izrezbareni vrag na kojeg pokušaš svoje noge učvrstiti. Pa se moraš u fetus položaj prebacit, no i tako jedva staneš na krevet, no nije važno. A normalno visoki ljudi se još tebi u inat izdužuju na krevetu i jedva dotiču i prstima na rukama i na nogama granice svoga kreveta.

A tek ljubav! Ajme, kako je to komplicirano za visoke ljude. Ako imaš srednje visoku i nisku curu, moraš cijelo vrijeme nositi lojtre da se moš’ poljubit k’o čovjek. Da ne govorimo da je svaki zagrljaj čudan, jer imaš osjećaj kao da grliš svoje malo dijete koje taman dolazi s igranja i pruža svoje ručice prema tebi. De zamisli samo ples! Ti plešeš unutar 6 kvadratnih metara, dok ona mora radit vježbe istezanja kako ne joj ne bi ispao kuk dok se okrećete jer eto, tvoj jedan korak je njenih tri. Dakle, konstatna bol u leđima, križima i vratu je prijatelj svakog diva. Pa te svaki ljud smatra oholim i „plemenitim“ jer sve gledaš svisoka, no zbog toga si još i grbav.

No, ima to svojih dobrih strana. Na primjer: ako se slučajno izgubiš u gužvi, tvoji te lako primijete, pogotovo  ako si se izgubio u rulji Japanaca. Biti na koncertima je zakon ako si visok, no očekuj komentare poput: vidi ovog bezobraznika, ništa ne vidimo, odi do Gorice i od tamo gledaj koncert i tak dalje. I svi se žele popeti na tebe kako bi vidjeli. SVI TE MRZE NA TOME! Svaki put kad te netko vidi kaže: „još si naras’o!“ no! Ako se tvoja žena, cura ili mama ljute na tebe, a trebaju nešto sa vrha Medvednice, očekuj pomirenje. Ako kiši, kiši ti po ramenima jer eto, glava ti je iznad oblaka, pa cijelo vrijeme vidiš zvijezde, jer si viši od zagrebačkog zagađenja svjetlom, možeš farbat bez lojtre.

No, neovisno o tome, ima više lošijih stvari. Svaki put kad ljudi otvore kišobrane, taman ih drže na toj visini da ti oko iskopaju. Ljudi te koriste kao zaštitu protiv sunca, vjetra i elemenata, i ne možeš čuti ljude na zabavama jer se eto moraš smjestit u podrum kako bi vaše uši bile na istoj razini. Ne možeš leći i opustiti se u kadi od onoga trenutka kad si navršio 14 godina. Odjeća.. to zaslužuje traktat sam za sebe. Majice i ostalo nisu duže, samo šire. A ako nađeš savršenu duljinu, širina je takva da možeš cijelu dijasporu iz Dortmunda postavit u iste hlače. Ako nađeš savršenu širinu majica ti dođe do malo ispod lakta, to je tako. Do prije 6 godina nisi mogao ništa naći, samo u nekim posebnim XXL dućanima. Zato pozivam sve titane da pokupe XXL prnje i zajedno sa mnom odu na Island, gdje je 200 centimetarara čist prosječno. Island je mjesto gdje je sve prilagođeno visokima! Jer kad život stisne, jedno rješenje je pobjeći u vikinšku srednjovjekovnu koloniju gdje je prosječna visina 200 cm, težina 120 kg i pola populacije se zove Olaf!

Eto! Otvorih vam oči! Sad samo probajte zezat visoke ljude, jer slijedeći put kad bude snijega, nećemo vam reći, a treba negdje dva dana da dođe do vas doli. Živjeli ljudski neboderi i oni koji pate od visočovjekotitisa!