Univerzalne trivijalnosti: Ajmo u kolo

Ponedjeljak ljudi! Još jedan tjedan dozreo kao jabuka nakon 2 tjedna u vlažnoj klimi! Nek’ vam ovaj tjedan bude dobar, lijep i produktivan: dakle sve što Yugo nije.

Imam avanturicu za ispričati zvanu: slavonska svadba! Posvjedočili mi (moja draga i ja, i gajba puna piva) tome kako Tomislav i Ivona ulaze u bračnu zajednicu. Ništa ne možeš osjećati osim ponosa, sreće i ushita dok gledaš kako njih dvoje sa osmjehom koji osvjetljava crkvu, dolaze pred oltar kako bi pred Bogom i ljudima izjavili međusobnu ljubav i poštovanje. Dočekali smo mladence prvo u dvorani, nakon toga misa i vjenčanje, a nakon toga svadba. Do svadbe smo išli busom kojim su obitelj i ostali došli iz Virovitice u Zagreb, zajedno s mladoženjom i kumom. A svadba je bila kao svaka, osim što nije! Prvo, hvala Tomislavu i Ivoni koji su nas, Maju i mene, postavili uz dva novopečena bračna para naših godina. Dalje neću! Da smo ostali do 5 na svadbi bili bi zaručeni, planirali medeni mjesec i ostalo što dolazi uz sve to. U svakom slučaju, stol broj 11 bio je najbolji! Za svim ostalim stolovima bilo je 8 na više ljudi. Nas 6 je tako imalo napretek hrane, pića i društva, pogotovo kada je od nad 6, troje bilo klasičara, koji smo imali tu “sreću” naučiti starogrčki i latinski koji nam je toliko obogatio život da se ne može opisati. Tko bi rekao da će ti trebati znanje svih imperativnih oblika glagola u latinskom kada krene zombi apokalipsa, ili kad se žena na tebe ljudi. Tko bi rekao da ćeš na safariju smiriti lavove time što ćeš citirati na grčkom invokaciju Homerove Ilijade nakon čega će oni stati i raspravljati o mračnom dobu grčke povijesti i tome kako zaista ne znamo je li Sokrat izrekao sve što je Platon rekao da je izrekao. O daaaaa, ništa ne potiče zabavu kao rasprave o istočnjačkom tj averoističkom tumačenju Aristotela. Naravno da nismo o tome pričali, Božeee, neee.

A glazba, ljudi moji. Nema tih riječi kojima možeš opisati Pravu Stvar. Prvi ples otpjevao je kum (kašljuc kašljuc) Stjepan Lach! Da! Onaj Stjepan Lach! A ostatak večeri bješe standardan, hrana, kao i uvijek takva da ti je žao što si u zadnjih mjesec dana uopće jeo. Vino je bilo domaće, a neću ni opisivati kako je bilo kad se uhvatilo u kolo. Ekipa je bila nezaboravna.

Jedna od zanimljivijih situacija koja se dogodila: na prvom dočeku, jedan me gospodin zamijenio sa Peđom Grbinom. Nije prvi, btw, i smislili smo ideju: kada bude Thompson, doći ću do barjaktara, poljubit’ grb, slikat’ će nas, i dat ćemo sliku 24 sata i napravit’ bombastičnu vijest: “Peđa i “Slijepa li si”.

Još jednom, ovim putem želim Tomi i Ivoni svu sreću svijeta, i da im svaki dan bude bolji od prethodnoga.

Živjeli mladenci! Živjela Ivona! Živio Tomo! Živjeli kum i kuma! Živjeli svi mi koji smo jedva došli doma!

---

 

Foto: macakmisabend.com