U moje vrijeme to nije tako bilo

Vjerujem da je većina vas čula tu poznatu rečenicu: „U moje vrijeme to nije tako bilo!“, barem jednom. Koje je to zapravo njihovo vrijeme!? Trenutak u kojem su to izgovorili je isto bio „njihovo vrijeme“, ali i moje. Zašto tada nisu prihvatili činjenicu da je to vrijeme prošlo i svršeno!? Nema povratka, trebamo se prilagođavati sadašnjosti. Novo vrijeme je puno bolje.

Sve što je meni prvih godina života bilo potrebno je društvo, lopta i nekoliko cigli kojima bismo označili početak i kraj prostora za pojedine igre. Gdje je nestalo to vrijeme?

Svi smo uzbuđeno uz svoje televizore očekivali prikazivanje crtanog filma Tom i Jerry. Bio je to crtić koji sam obožavala, ali ga ne percipiraju svi jednako. Danas ljudi kažu da u njemu ima puno nasilja i to je istina. No uspoređujući današnje crtiće ne uočavam smanjivanje, već povećanje tog nasilja. Ali ako i to zanemarim, gledajući nove nastavke tog istog Tom i Jerry-a, dolazim do razočarenja. Više ne izgleda jednako. Tehnologija je napredovala, a oni su za mene tako kompjuterski – čudnog izgleda. Ninje kornjače imaju neke nove osobnosti. Sve se promijenilo. Najljepše bajke braće Grimm je zamijenio crtić poput Monster High. No kažu mi da se o ukusima ne raspravlja.

Svoje najvažnije događaje pamtim u glavi, ali listam i u albumima na fotografijama. Gdje ih sada mogu pronaći? Najviše na računalu gdje ih ima i previše.  Malo nepažnje i sve moje fotografije se mogu izbrisati. Tisuću nerazvijenih fotografija mi i dalje ne mogu zamijeniti onaj sretan trenutak kada ih pregledam u foto studiju (unatoč otisku prsta na skoro svakoj).

U školi smo se također snalazili u prepisivanju na različite načine, ali naših 10 rečenica na papiriću se ne može usporediti s mnogo rečenica na mobitelima ili prilagođenim satovima. Glavna vijest je kružila razredom napisana na malenom papiriću. Nastavnici su mogli uočiti da se nešto događa. Sada je dovoljan jedan beščujni klik na mobitelu da podijelimo vijest sa svima.

Ovo su samo primjeri. Mogla bih napisati cijelu knjigu uspoređujući vremena. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. To tako valjda ide. Sada napokon razumijem tu rečenicu „U moje vrijeme to nije tako bilo!“. Došla su ta vremena u kojima je i ja počinjem izgovarati. Mlađe generacije „moje vrijeme“ kao da spremaju u muzej i grade ono novo – svoje! Oooo, al’ itekako će oni taj moj muzej „posjećivati“, a vjerujem i vaš.

Tekst: Jasminka Troha