Svemu unatoč: Blagdani i praznici

U zlosretnim komunističkim vremenima imali smo praznike. Oni su označavali dane u godini kad se nije radilo, odnosno slavilo se određene povijesne događaje. Naravno, to su bili slavni dani partizanskih pobjeda i obilježavanja ustanaka (i Ličani znaju kakvih) i svetih tekovina revolucije. Sama riječ “praznik” govori mnogo: to je dan kad je sve prazno, neispunjeno, neradno, pa i kičasto i nikad do kraja jasno definirano. Slavilo se sve i svašta. Obično se išlo na sletove, na omladinske akcije, kupovalo karanfile, pjevalo se Drugu i klelo na bratstvo i jedinstvo. Prazničilo se samo tako, uz pijančevanja i zvuke harmonike, klanjalo se njegovom božanstvu i tepalo o besklasnom društvu, bilo s kubankom ili trumanovim jajima u ustima.

Kršćani slave spomendane, blagdane i svetkovine. Spomendani su obavezni i neobavezni i slave se u pokrajinskoj Crkvi.  To su obično spomendani svetaca i mučenika, ljudi koji su svojim životom bili svjedoci Božje ljubavi na zemlji. Blagdanima se slavi događaje iz Isusova i Marijina života i života prve Crkve. Svetkovine su posebni dani u liturgijskoj godini, Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti, a svaka se nedjelja slavi kao dan Kristova uskrsnuća.

Komunizam je, kao i sve ideologije prije, propao (iako ne i nestao), praznici su otišli u vjetar i još samo poneki nostalgičari za divnim praznim vremenima sjete se nekog od njih, posebno u vrijeme kad svinje utihnu, ili u mjesecu ruža i karanfila (inače Gospinom mjesecu).

Postkomunističko društvo preuzelo je kršćansku terminologiju, pa je tako blagdan postao naziv i za vjersko i za svjetovno slavlje. Pa tako imamo blagdan Velike Gospe, ali i blagdan Dana neovisnosti, na primjer. Međutim, državna obilježja, koja smo dužni na državne blagdane isticati, nekako se često zaborave na vjerske blagdane. Kao da oni nisu državni! Tako dolazimo do paradoksa- neki državni blagdani su manje vrijedni, jer ih slave samo- katolici! A neradne dane spajaju- svi!

Dobro je malo zastati i odmoriti. A možda se jednoga jutra probudimo i krenemo na slavlje vlastitih taština.

---

 

Tekst: Plamenko Nosić