Recenzija knjige: Kradljivica knjiga

Godina je 1939. u nacističkoj Njemačkoj i oči cijeloga svijeta uperene su u nju i Führerove odluke.

Liesel Meminger je posvojena djevojčica koja živi u predgrađu Münchena. Njezini posvojitelji su siromašni ljudi i nažalost ne mogu joj priuštiti mnogo toga. Liesel otkriva ljubav prema nečemu čemu se ne može oduprijeti – riječima i knjigama. Ta ljubav će je učiniti kradljivicom i dovesti ju u kontakt sa različitim ljudima, povezati njihove sudbine na nepredviđene načine te na kraju spasiti joj život.

Uz pomoć svog strpljivog i dobrog očuha i ne tako strpljive pomajke, koja ipak ima jednako veliko srce koje se skriva ispod otrovnog jezika, Liesel uči čitati. Knjige koje Liesel “nalazi” i “posuđuje” daje i svojim susjedima. Nekima ih posuđuje dok nekima sama čita, kada su previše ustrašeni bombardiranjem ili previše tužni da bi sami posegnuli za knjigom. A neke dijeli i sa mladim Židovom koji se skriva u njenom podrumu.

“Kradljivica knjiga” je vrlo posebna knjiga, iz nekoliko razloga. Priča je to o Holokaustu, ali nikada ovako ispričana, nikada iz ovako neobičnih, netipičnih perspektiva – iz perspektive Smrti te iz perspektive njemačkog djeteta.

Zanimljivo je kako se Smrt javlja kao narator, kao netko tko bespomoćno gleda što ljudi međusobno čine jedni drugima. Kroz njene oči vidimo širu sliku, vidimo i pojedine sudbine običnih ljudi koji žive u prašnjavim uličicama kao što je ulica Himmel. I Smrt sama traži nešto lijepo u krvavom hororu koji gleda i nalazi Liesel.

Od prve stranice, na kojoj upoznajemo Smrt, što u džepu svoga plašta nosi jednu knjigu, odmah postaje jasno da je ovo prije svega priča o ljubavi. Ljubavi usvojene djevojčice prema svojim posvojiteljima i obrnuto, rekla bih da je prije svega iskazana ljubav očuha i maćehe prema nepismenoj djevojčici koju je naučio jednu važnu riječ, čije definicije nema niti u jednom rječniku.

Potom na drugom mjestu je ljubavi posvojiteljice i djevojčice, koja otkriva kako se iza oštrog lica i jezičave osobnosti krije strastvena brižnost i pripadanje. Treća ljubav je ona između djevojčice i dječaka koji će dokazati da poljubac vrijedi čak i ako je stigao prekasno. I, konačno, djevojčice i Židova, koji će riječima u mraku – i podruma, i zemlje u kojoj žive – dati potpuno novi smisao. Riječi nas, pokazat će se na kraju, mogu zavesti na krivi put, ali mogu nas i spasiti.