Razmišljam naglas: Mnogi tako lako ciljaju prstom, a ti „mnogi“ uglavnom su oni koji ispred svog praga imaju smeća

Zašto gotovo uvijek i u gotovo 99% primjera ljudi koji su drugačiji od većine onih kojima su okruženi dobivaju etiketu lud ili glup ili mutav ili hrpu drugih sličnih naziva?!

E upravo o tome danas razmišljam jer sam se i sama vrlo često znala upravo tako osjećati. Kao da nisam normalna ili da moji postupci nisu normalni. O, da se razumijemo za mnoge svoje postupke i priznajem da nisu (bili) normalni, ALI oni su uvijek bili rezultat neke prethodne situacije koja je kulminirala do tog „ludila“. To je ono što masa ljudi radi: osuđuje i prosuđuje na temelju trenutne situacije, na prvi pogled i bez razmišljanja.

I sama sam vrlo često, doista vrlo često imala i predrasude i osude prema ljudima, ali sam s vremenom, a ponajviše osjetivši na vlastitoj koži kada sam i sama osjetila kakav je to užasan osjećaj, biti osuđen, prozvan kojekakvim pogrdnim imenima, tek tada sam počela učiti ljude upoznavati. Ne osuđujem više nikoga i ništa. Tko mi odgovara s tim se družim, a tko ne, jednostavno se odmaknem i to je to. Zašto bi samu sebe forsirala bit okružena ljudima od kojih me boli glava ili koji mi nabijaju nekakav osjećaj manje vrijednosti ili bilo što tome slično? Isto tako, zašto bi bilo tko sa mnom imao bilo kakva posla ako se zbog moje prisutnosti osjeća poput ugrožene vrste. Ma katastrofa.

Taj je život toliko kratak da bi ga potratili na takve ljude i na takve osjećaje uz toliko prekrasnih ljudi i doživljaja i situacija.

Prije nekoliko dana imala sam priliku popričati s jednim starim poznanikom, koji mi je uvijek bio baš samo poznanik i za kojeg sam prije par godina čula da je upao u probleme. Naravno bio je na vrhu repertoara seoskih priča. E tu meni inače proradi kliker jer kad nekoga cijelo selo uzdiže na stup srama, e pa taj čovjek sigurno je bolji od 99% toga sela. I mislite da se u to nisam uvjerila? Mnogi tako lako ciljaju prstom, a ti „mnogi“ uglavnom su oni koji ispred svog praga imaju smeća da bi slobodno mogli konkurirati Jakuševcu. Razumijete o čemu i o kakvim ljudima govorim?

No, nažalost, baš takva skupina „krasnih ljudi“ u stanju su jednog pojedinca psihički uništiti da se i sam počne pitati „ pa čovječe je l’ možda sa mnom doista nešto nije u redu?!“ Znam ja to jer sam i sama to doživjela ne jednom. Jednostavno se moraš malo odmaknuti od te sredine i ući u neke druge krugove ljudi da bi shvatio s kim tu nešto ne štima.

Neću dalje duljiti jer mislim da sam vam u ovih nekoliko misli dala povoda za razmišljanje. Za kraj ću vam još samo ispričati jednu poučnu priču na koju sam nedavno nabasala na internetu:

Žena bjelkinja, stara oko pedeset godina, sjeda pored jednog crnca.Vidno uznemirena pozove stjuardesu.
Stjuardesa: „U čemu je problem, gospođo?“
Bijela žena: „Zar ne vidite? Smjestili ste me pored jednog crnca!!Nezamislivo mi je sjediti pored jednog od tih..odvratnih ljudi. Dajte mi drugo mjesto, molim vas!“
Stjuardesa: „Čini mi se da su sva mjesta zauzeta. Provjerit ću ima li koje prazno.“
Stjuardesa se vratila nakon nekoliko minuta: „Gospođo, u ekonomskoj klasi nema mjesta. Imamo još jedno jedino mjesto u prvoj klasi.“
Prije nego je gospođa uspjela izustiti i jednu jedinu riječ, stjuardesa nastavi: „U našoj aviokompaniji je gotovo nedopustivo da putnik iz ekonomske klase sjedi u prvoj klasi. Ali, isto tako, bilo bi skandalozno siliti nekoga da sjedi pored osobe koja je ispod svih nivoa.“
Zatim se okrene crncu i reče:
„Gospodine, ako želite, uzmite svoju ručnu prtljagu i premjestite se u prvu klasu.“

Putnici koji su slušali ovaj razgovor spontano su počeli pljeskati.

---

Slika: zmlinar photography