KolumnePles s vragom

Prolaznost i emocije

“Imo sam strašnog petla..” kaže pjesma, u seoskom dvorištu nerijetko se nađe, koliko god ih se trudili udomaćiti. Sjećam se dana kad je djed izvršio pravedničku osvetu nad njim i iznenada sutra za ručak fina juha s vrlo žilavim batkom.

Volim pojest batak ali taj se baš nije dao, ne ide djetetu od pet godina u glavu kako sad odjednom tvrda piletina. Nema veze, juha je bila odlična domaći rezanci i sve. Netko mi je narezao meso na sitne komadiće i pojelo se; par zalogaja i onda  u plač. “Di je petej i di je i di je i oću ga vidit?!”

Mali Igor bio je svjestan da je netko od ukućana zaklao pijetla, ali glavni problem je što je on to nekako uzrokovao, a nije htio biti kriv. Racionalna objašnjenja nisu pomagala, a ni komplicirane bajke, njega sada nema, a što se radi kad nekoga nema, hmm..

Zakopali smo ostatke od ručka iza ljetne kuhinje i Igor je nekoliko dana išao hodočastiti na grob strašnog pijetla. On je sigurno bio ljut jer ga je netko tukao. Uzeo sam si za misiju osobno se brinuti za naše buduće pijetlove. Neće vas nitko tuć.

Generaciju poslije pronašao sam siroče, ni danas ne znam otkud se stvorio, znam da nije bio naše pile. Vjerojatno je pobjegao od nekakvog grabežljivca daleko od kuće i naletio na naše dvorište. Bio je skroz pitom i znao se umiljavati. Čim bi ga netko primio u ruke bi se raspričao skroz važno i umiljato kako to pilići već znaju.

Obožavao sam svog novog pijetla toliko da se sva konkurencija budućih legala morala dugo godina klati jer je taj pijetao očito najbolji.

Nakon mnoštva konkurenta koji su postali juha bilo mi je dosta branjenja svog omiljenog pijetla, dozvolio sam konkurenciju jer me obitelj uvjerila kako je važno da jaja budu oplođena, a stari pijetao više nema snage izljubiti sve koke. Nisam dao mladom pijetlu da tuče starog ali primijetio sam da ima istine u tome što odrasli govore, ponajviše jer se stari pijetao nije ni trudio prilaziti dijelu dvorišta gdje je bio mladi.

Moj omiljeni pijetao uginuo je od starosti. To je zadnja životinja koju sam zakopao s punim počastima i s nešto plača, ali više onog sjetnog.

Sjetio sam se kako sam ga našao kao siroče i koliko sam se trudio da bude najsretnije pile na svijetu. Koliko puta sam ga maltretirao kao mladića nosajući ga po dvorištu dok djevojke gledaju. Najteži trenutak ipak bio je kad mi je prošlo kroz glavu kako sam ga držao u naručju kao iznemoglog starčića, a on priča istu dragu priču istim tonom kao malo pile koje sam našao prije nekoliko godina, a znam da će uskoro umrijeti. Proklete suze evo ni sad ih ne mogu zadržati.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: pixabay.com

Oznake

Povezane objave

Pročitajte još
Close
Back to top button
Close