Osvrt na psihologiju roda: ”Pranje mozga – Paradoks rodne ravnopravnosti”

Kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, možemo reći kako je to pitanje ustaljeno kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Rodna jednakost trebala bi se percipirati kao jedan od osnovnih ciljeva relevantnih za razvijanje jednog modernog društva kakvo bi trebalo egzistirati danas. Pojam suprotan rodnoj ravnopravnosti, jest rodna diskriminacija. Naime, kada je riječ o proturječnim pojmovima jasno je da oni definiraju neki obrnuti proces. Iako sve više težimo priznavanju rodova kao istovjetnih, diskriminacija samo zbog spola ukorijenila se duboko u sustave država diljem svijeta. Republika Hrvatska jedna je iznimno tradicionalna zemlja, a možemo reći da je zaglavila u nekom starom režimu gdje je sve bilo striktno definirano, odnosno gdje su žene, a i muškarci znali ˝svoje mjesto.˝ Osnova našeg razlikovanja jest spol, što je zapravo samo biološki aspekt, pa tako vrlo često možemo čuti i nazive poput ljepši spol misleći pritom na žene ili jači spol, misleći pritom na muškarce. No, je li zaista u redu tako oslovljavati nas čiji je zadatak biti dio zajednice i istoj pridonositi na način koji smatramo ispravnim ?

Ako se trebamo osvrnuti na film (”Pranje mozga – Paradoks rodne ravnopravnosti”), iznimno zanimljiva stavka jest istraživačeva težnja da sebi, a i nama ponudi neke djelomično logične odgovore. Isto tako zanimljivo je reći da svi logično percipiramo na širok broj načina, a to su dokazali i znanstvenici koji su se protezali čitavom emisijom. Svaki od njih zauzeo je svoj stav iznoseći ga istraživaču sa željom da mu se isti nametne.

Nameću li se stavovi i nama i koliko zapravo znamo o rodnoj ravnopravnosti ?

Ekscentrični Norvežanin nastojao se pozabaviti rodovima i spolnim razlikama kako bi u okviru Norveške i šire predstavio rezultate i prikazao na koliko načina različiti ljudi percipiraju istu pojavu, pojavu roda. Osvrćući se na istraživanje provedeno na prestižnom Norveškom sveučilištu da se zaključiti da među spolovima postoji različita težnja. Muškarci, odnosno žene žele se jednako ostvariti, ali nipošto na istim područjima. Seksolozi nemaju dileme kada je u pitanju odgovor na vječito pitanje postojanja razlika u mozgu kod muškaraca i žena. S te strane, različitost ispoljava procesom socijalizacije, integracije u društvu i odgojem kao početnom odrednicom oblikovanja svakog živog bića. Istraživački pothvati katkada znaju zbuniti i samog istraživača, naročito kada se dobivena mišljenje gotovo u potpunosti razilaze. Za razliku od seksološke struke, doktori naučnici smatraju kako su razlike urođene. Istraživanje provedeno od strane profesora Disetha daje nam neka nova saznanja. Razlike postoje u najranijoj dobi, a dokazivo je na način da djeca koja teško da su bila izložena društvenoj manipulaciji biraju igračke svojstvene za njihov spol. Zanimljiva stavka jest, da osim striktno ženskih i s druge strane striktno muških igračaka, postoje i one neutralne, no usprkos tome djeca su najčešće odabrala one predodređene njima na spolnoj osnovi. Rodna ravnopravnost često se ogleda i u podjeli poslova. Danas to jest jedna od ustaljenih odrednica kada je riječ o klasifikaciji spolova i njihovim preferencijama. Kod prikazivanja mehaničkih objekata i lica, dječaci će prije zapaziti mehanički objekt što nas dovodi tome da su skloniji odabiru tehničkih zanimanja, a što će biti s djevojčicama ? Djevojčice će pogled zaustaviti na licu, što govori o tome da su sklonije radu s ljudima, a veliku ulogu tu igra i emocija. Društvena zanimanja tako bi trebala biti naklonjena ženskoj populaciji, no u praksi muškarci često teže odabiru istih što ih ne definira rodno iskrivljenima, a ne možemo ih nazvati čak ni ekscentricima. U pitanje se dovodi uplitanje hormona, odnosno mogućnost da višak muških hormona testosterona dovodi djevojčice sklonosti ka nečem suprotnom onome za što su evolucijom predodređene. Znači li to da manjak istih muški spol dovodi do odabira zanimanja nesvojstvenim njima ? Možda.

Razmišljajući o rodnoj ravnopravnosti dolazimo do zaključaka da u društvu igra veliku ulogu. Podjela uloga očituje se još od djetinjstva. Pri rođenju, odnosno nakon, u bolnicama diljem svijeta postoje tzv. kompletići u koje će nas odjenuti kako bi istaknuli naš spol, pa će tako djevojčice nositi roze, a dječaci plave. Zašto ne postoji neka neutralna boja ? Zašto nas odmah pri rođenju etiketiraju ? Isto tako smatrajući kako smo karakteristični dječaci, odnosno djevojčice svi bliži, a i daljnji rođaci poklanjati će nas autićima, odnosno barbikama. No, što se događa ako želim kockice ?

Danas je iznimno teško objasniti kompleksnost ljudskog mozga, a razlike mogu i ne moraju postojati. Neosporivo je da ljudi kao jedinke jesu različiti, a isto tako ne možemo zanijekati da konvencionalne žene i muškarci danas sežu gotovo jednakim stvarima. Nakon toga možemo reći da razlike vjerojatno postoje već pri rođenju. Uloga društva jest upravljanje već urođenim osobinama, ali nećemo reći kako društvo ne može formirati nešto drugačije od onoga što smatramo uobičajenim. Ljudska manipulacija prisutna je u masi, a očituje se na način da nam nastoji nametnuti određene stavove i razmišljanja.

 

---

Foto: pexels.com