LIČKE PRIČE Mateja Posavi Došen: “Svaki čovjek treba ostaviti traga za sobom, to je smisao postojanja”

 Današnju ličku priču posvećujemo još jednoj kreativnoj mladoj ženi iz Otočca. Ako ste na društvenim mrežama uočili stranicu Očica Ovčica, onda ćemo vam samo reći da je ovo priča o njoj. Ako još niste čuli za Očicu Ovčicu, pravo je vrijeme da saznate. Mateja Posavi Došen je njezino ime i prezime, a Očica Ovčica njezinih je ruku rad.

“Moje ime je Mateja, a od kada znam za sebe prezivam se Posavi. Nedavno sam uplovila u bračne vode tako da sam još uvijek svježe Posavi Došen. Rođena sam i živim u Otočcu, a trenutno boravim u Gospiću. Kad to spomenem osjećam se ponosno jer sam rođena među zadnjim bebama u rodilištu u Otočcu, provela sam u tom malom gradu svoje djetinjstvo i mladenaštvo. Pohađala sam u Otočcu osnovnu i srednju školu. U Gospiću sam završila Učiteljski fakultet i tako postala učiteljica. Od završetka studija radim s djecom u školi. Volim svoj posao koji je bez daljnjega i moj poziv, to je stil mog života. Živim to što jesam u razredu, na ulici, u svoja četiri zida. Kod djece volim poticati razvoj kreativnosti i inovativnosti. Aktivna sam u društvu i tako članica nekoliko udruga, društava i zajednica. Svaki čovjek treba ostaviti traga za sobom, to je smisao postojanja. Trebamo biti aktivni, a ne pasivni prolaznici zemljom. Volim glazbu i sport. Pjevam u crkvenom zboru, a u slobodno vrijeme sviram gitaru sebi za ljubav. Rekreativno se bavim raznim sportskim aktivnostima.”

Mateja svoju kreativnost izražava na različite načine.

Kreativna sam osoba i imam potrebu za kreativnim izražavanjem. Volim stvarati rukama. Stoga u svoje slobodno vrijeme heklam, pletem i pomalo šivam na šivaćem stroju. Prve korake heklanja i pletenja svladala sam još od malih nogu, a želja za tim pobudila se gledajući moju baku i susjedu kako to rade. Uz njihovu poduku i poticaj napravila sam svoje prve jednostavne ručne radove. I dan danas imam bakine stare igle za pletenje, to mi je njena ostavština. Unatrag dvije godine na poticaj prijatelja vratila sam se jednoj od prvih ljubavi i tako ponovno počela plesti i heklati. Na početku sam izrađivala privjeske, ukrasne predmete, suvenire i modne dodatke za svoje prijatelje, obitelj i bližnje. S vremenom se to klupko počelo sve više odmotavati i preraslo je u ozbiljniji rad.

Da je važno umrežavanje i suradnja, dokazuje upravo i Mateja i njezina suradnja s prijateljicom Ljiljanom Atalić.

“U međuvremenu smo se prijateljica Ljiljana Atalić i ja dodatno pronašle i povezale upravo u ručnom radu i tako počele stvarati zajedničkim snagama. Registrirala sam Domaću radinost Očica Ovčica i svoj hobi pretvorila u mali posao.”

Izrađujem razne modne dodatke, ukrase te razne vrste suvenira s područja Like i Gacke. Svaki proizvod ima svoju priču, a izrađujem ih od vune, konca i raznih tkanina. Pažnju posvećujem svakom detalju, a time i izrada traje duže što stvara dodatnu vrijednost proizvodima. Nadahnuće su mi tradicija i zavičajnost u modernom vremenu. U svrhu promidžbe svoga kraja i rada napravila sam i Katalog suvenira Like i Gacke koji se može pogledati na društvenim mrežama (Facebook i Instagram) i mrežnoj stranici TZ Grada Otočca. Našli su se tu suveniri poput cokljica, ličke kape, brkatog Ličanina, ovčica pramenki, smeđeg medvjedića i domaće gacke pastrve kao privjesci, magneti, straničnici ili ukrasi. Veliki interes zadnjih dana izazvali su Ličani u obliku kuglica za bor te mirisne ovčice koje punim sušenom lavandom, a radim i na drugim mirisima.

Proizvode su prepoznale razne javne ustanove poput, nacionalnih parkova, turističkih zajednica i izletišta, s kojima Mateja uspješno surađuje, a sve su interesantniji i za širu publiku.

“Podršku u radu dale su mi poznate osobe poput Ane Rucner, Lu Jakelić i Andree Andrassy u suradnji sa Škatula.hr. Na svoj način reklamirale su moje proizvode. Heklani broš s motivom glagoljaškog slova H nosi bivša predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović.”

Mateja,  baš poput mnogih drugih kreativnih žena s područja Otočca i okolice, čuva tradiciju od zaborava na jedan poseban, moderniji način kako bi ga što lakše i bolje približila mladima.

Kako se ručni rad i ljepota naše tradicije, posebno s područja Like i Gacke, ne bi zaboravili osjećam se poput malog promotora svoga kraja, svoje zemlje. Čuvam tradiciju kraja od zaborava, ali na jedan moderan i pomalo drukčiji način. I u svemu tome jako uživam.

Na samom kraju priče, moramo istaknuti kako je Mateja prije našeg razgovora istaknula kako ne želi ovom pričom prvenstveno sebe osobno promovirati već želi promovirati ljepotu života, živjeti svoje snove i pronaći sreću u malim stvarima koje zapravo život znače.  

Mateji želimo puno sreće u radu i nadamo se da je lokalna zajednica toga kraja svjesna kakvo bogatstvo ima u ovakvim ljudima i da će im davati podršku u njihovu radu baš kao što je imaju od svojih najmilijih, obitelji, supružnika, prijatelja.

 

---

Foto: Privatna zbirka