Kolumne

LIČKE PRIČE – Ana Kalanj: “Vjerujem da i u manjim mjestima poput ličkih sela ima strastvenih čitatelja”

FACEBOOK STRANICA "UČITELJICA ČITA"

Učiteljica čita” naziv je Facebook stranice koja nam je upala u oko onog trenutka kada je na njoj osvanula fotografija nastala u Brinju, a na kojoj se nalazi mlada dame s knjigom u ruci. Ona je Ana Kalanj, a ova je njezina priča.


“Rođena sam 13.11.1994. godine u Ogulinu, a prve godine života provela sam u Brinju. S otprilike dvije godine preselila sam s roditeljima u Jadranovo, maleno mjesto pokraj Crikvenice. I dalje živimo u Jadranovu, a sada su tu osim mojih roditelja i brat Ante te moj dečko Kristijan.”

Kako je teklo njezino obrazovanje, govori nam u nastavku.

“Prva četiri razreda osnovne škole završila sam u Jadranovu u OŠ Vladimira Nazora, a ostale razrede u Crikvenici. Tu sam pohađala i gimnazijski smjer Srednje škole dr. Antuna Barca. Kako sam gotovo oduvijek znala čime se želim baviti u životu, nisam imala problema pri upisivanju fakulteta. Učiteljski fakultet u Rijeci bio je moj prvi izbor i nakon pet godina stekla sam zvanje magistre primarnog obrazovanja. Od tada sam odradila godinu dana stručnog osposobljavanja, položila stručni ispit i već dvije godine radim u Osnovnoj školi Zvonka Cara Crikvenica.”

Iako me život doveo u Jadranovu, neka najljepša sjećanja i događaji vežu me upravo za Brinje. I dalje ga rado posjećujem, no uspomene iz djetinjstva nažalost je nemoguće ponovno doživjeti. S nostalgijom se prisjećam dugih ljetnih i zimskih praznika provođenih u Brinju, sanjkanja pa grijanja nogu u šporetu, mirisa babinog tek pečenog kruha, odlazaka ponedjeljkom na placu (tada je to bio vrhunac praznika i pomalo krivim baš te događaje što i danas uživam u kupnjama više no što bih trebala), pomaganje (i odmaganje) oko poljoprivrednih poslova, nešto kasnije i izlazaka, prvih ljubavi, pješačenja od Plašćice i Kalanja sve do centra Brinja, istraživanja Siničića, i još puno puno toga. Sada kada se prisjećam svega toga s osmijehom na licu, ne čudi me što je upravo Brinje bilo česta tema mojih literarnih radova tijekom školovanja. Vjerujem da srce pamti prvi dom ma koliko rano se ono zaputilo u nekom drugom smjeru.

Zahvaljujući roditeljima, kaže, još uvijek ima dovoljno slobodnog vremena koje uglavnom posvećuje knjigama i čitanju.

“Od malena su me okruživale knjige koje su često nalazile put do mene u obliku poklona od osoba koje su prepoznale tu moju strast. Prije otprilike godinu dana i pet mjeseci sam sudjelovanjem u jednoj Instagram nagradnoj igri uvidjela da postoje profili koji se bave isključivo knjigama, takozvani bookstagram profili. Iz prve sam odlučila dijeliti svoja promišljanja i fotografije na svom privatnom profilu, no shvatila sam da to ne zanima sve moje prijatelje pa sam otvorila novi profil. Kao sama ideja, i ime profila je došlo spontano i bez nekog velikog razmišljanja, budući da sam učiteljica koja obožava čitati, ideja je bila profil nazvati Učiteljica čita. Ubrzo sam pokrenula i Facebook stranicu pod istim nazivom te blog na kojem dijelim svoja promišljanja o pročitanim knjigama. Na vođenje bloga, pisanje recenzija i fotografiranje knjiga gledam kao na jednu od najljepših odluka u životu. Razvijam svoju kreativnost i primorana sam kritički promišljati, no možda ono najljepše odnosi se na brojne divne i kreativne ljude koje sam putom upoznala i s kojima mogu razgovarati o knjigama. Naravno, za sve to su i zaslužni i ljudi iz moje okoline koji su s odobravanjem gledali na cijelu stvar, poticali me i pomagali mi jer moje ideje često iziskuju dodatnu pomoć.”

Osim vođenja bloga, Ana piše i kolumnu pod nazivom “Čitajmo zajedno” za lokalni portal Crikva.hr, ali ni to nije sve.

“Članica sam čitateljskog kluba knjižare Hoću knjigu u Rijeci te voditeljica čitateljskog kluba Gradske knjižnice Crikvenica „Ćakulice“, zajedno s prijateljicom Leom. Uspjele smo okupiti desetak članova različitih godina, zanimanja i promišljanja što uvijek rezultira zanimljivim raspravama kojima se neizmjerno veselim svakog mjeseca.”

Od trenutka u kojem sam se ohrabrila i uputila u svijet knjiških blogera pa sve do sada, ugodno me iznenađuje činjenica koliko zapravo ljudi voli čitati. Bila sam mišljenja da Hrvati zaista malo vremena provode čitajući i da nam je knjiga nepoznanica, no drago mi je da sam pogriješila. Primjećujem da i među djecom i mladima ima onih koji obožavaju uzeti knjigu u ruke te odlutati u neki drugi svijet, a to me posebno veseli.

Što se tiče kulture čitanja u manjim mjestima, Ana kaže:

Vjerujem da i u manjim mjestima poput ličkih sela ima strastvenih čitatelja, i sama ih nekoliko poznajem pa vjerujem da je to dobar pokazatelj da ih se skriva još jako puno. Kroz proteklu godinu sam uvidjela da je često najveći problem dostupnost knjige, primjerice brojni moji prijatelji, susjedi i poznanici puno više čitaju jer im ja posuđujem knjige.

“Cijena knjiga je porasla posljednjih godina, a nemamo svi u blizini knjižnice koje možemo redovito posjećivati što uvelike utječe na to čita li netko. Sigurna sam da bi se broj čitatelja povećao kada bi knjige postale dostupnije, posebice u manjim mjestima. Mislim da bi takvim sredinama dobro došli neki punktovi gdje bi ljudi mogli ostavljati knjige koje više ne žele čitati kako bi ih netko drugi mogao posuditi pa vratiti, dodati možda i neke svoje koje će se nekom drugom svidjeti. Tako bi se okupila lijepa količina knjiga različitih žanrova koji bi zadovoljili svačije ukuse. U jednoj divnoj knjizi sam čitala o čovjeku koji je svojim kombijem jednom mjesečno obilazio malena i zabačena mjesta kako bi tamošnjim mještanima posudio knjige za čitanje. Mislim da je to ideja koja bi se mogla sprovesti i u našim ličkim selima, a knjige bi se mogle skupiti na već opisan način.”

Ana redovito prati događanja u Lici, posebice u Brinju, te primjećuje koliko je ondje mladih poduzetnih ljudi.

Kako redovito pratim događanja u Lici, posebice u Brinju, vidim da se ondje nalaze mladi poduzetni ljudi koji mogu biti primjer svima. Nisam od onih koji smatraju da na selu nema života i prostora za napredak, kako privatno, tako i profesionalno. Vjerujem da je sve moguće kada postoji istinska volja i upornost, a nama Ličanima toga ne nedostaje. Voljela bih jednog dana negdje pročitati i da se netko posvetio ideji promicanja čitanja u ličkim selima, možda pokrenuo neki čitateljski klub ili nešto slično. Zasigurno se tamo skrivaju knjiški moljci koji bi se s oduševljenjem prihvatili takvog posla.

Kako se vidi u budućnosti, kaže:

“Za desetak godina se nadam da ću i dalje biti zaposlena u istoj školi, okružena članovima svoje obitelji, možda i kojim novim članom, ali i svojim dragim prijateljima. Nadam se da ću iza sebe imati još pokoje putovanje, još neki san ili želju koju želim ostvariti, ali i da ću i dalje uspješno graditi ove koje sam krenula. Bit ću sretna ako barem jedno dijete i jednu odraslu osobu godišnje potaknem na redovito čitanje, promišljanje i istraživanje. Nismo niti svjesni koliko lijepoga se skriva unutar korica jedne knjige. Eh da, nadam se i da ću zadržati ovo romantičarsko razmišljanje koje me već godinama drži.”

Za kraj, ova vedra sugovornica poručuje našim čitateljima, a posebno mlađima:

Mladima bih poručila da nikada ne odustaju od svojih snova i da budu uporni. I kada misle da će im se svi smijati, da neće uspjeti i da je sve gubljenje vremena, vrijedi pokušati. Dovoljno je da svatko vjeruje u sebe samoga i da se s ljubavlju posvećuje svim zadacima. Naravno, u duhu onoga što radim, moram poručiti i da puno čitate! Ako ste naišli na jednu, dvije ili tri knjige koje vam se nisu svidjele, ne zaboravite da nisu sve takve. Kako je poznata spisateljica J.K. Rowling izjavila, onaj tko ne voli čitati nije pronašao pravu knjigu za sebe.

 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close