Knjige o snažnim ženama

Prije nekoliko dana obilježili smo Međunarodni dan žena. Stoga je ovaj petak posvećen ženama, snažnim ženama od antike do modernog doba.

“Antigona” – Slavoj Žižek 

“Antigona” Slavoja Žižeka politička je drama par exce­llence koja itekako govori o poziciji junaka, junakinje, ali još više i mase, Zbora, koja može uzeti stvari u svoje ruke. S mnogo suptilnoga hu­mora, razarajući mitove te raz­bijajući i iznova pišući kanonsko djelo svjetske književnosti, Sla­voj Žižek pokazuje da je i dalje zaigrani dječak, spreman pokazati sebi i svi­je­­tu da uvijek postoji drugi i drugačiji način, a ponekad i više njih, poručuju iz Frakture.

-Moderna vremena

“Vodič Zagorkinim tragom kroz Zagreb” – Slavica Jakobović-Fribec 

Ovaj jedinstveni vodič kroz Zagreb opisuje dvadeset lokacija u Donjem i Gornjem gradu obilježenih životom i djelovanjem Marije Jurić Zagorke, spisateljice, političke novinarke, feministkinje i aktivistkinje. Kronološki i tematski uobličeni biografski podaci o Mariji Jurić Zagorki čitatelja pozivaju da se odvaži na interaktivnu šetnju gradom tijekom koje će upoznati i dosad nepoznate detalje iz života spisateljice i neumorne borkinje za ljudska prava dok će se ulice i lokacije Zagorkina grada svakim korakom pretvarati u mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti.

-Centar za ženske studije

“Elizabeth je nestala” – Emma Healy 

“Elizabeth je nestala” britanska je književna senzacija 2015. koja se već više od 10 mjeseci ne spušta s prvih 10 mjesta najprodavanijih knjiga britanskog Amazona. Priča je to dementnoj starici koju zbog toga poremećaja odbacuje i okolina i obitelj, no kojoj se u podsvijesti počinju javljati sjećanja na zločin koji se dogodio prije sedamdesetak godina. Roman je nagrađen uglednom nagradom Costa za najbolji prvi roman, a autorici se priznaju i vrhunski literarni dometi iako se čini da se radi o primarno kriminalističkom žanru.

-Mozaik knjiga

“Mitohondrijska Eva'”- Mihaela Gašpar 

Glavni lik romana Julijana majka je, supruga, kćerka, snaha, zaposlenica Hrvatskih željeznica, šalterska radnica, u konačnici i ljubavnica, ali svakako žena koja ima svoju funkciju, koja svoju funkciju ne smije zaboraviti. Julijana mora kuhati, prati rublje, glačati ga, sparivati čarape, ustajati u zoru, prodavati putničke karte, prešućivati vlastite potrebe, šutjeti u za to predviđenim trenucima koji traju unedogled, čupati špranje iz radne odjeće svojega supruga zaposlenog u ljevaonici, podrazumijevati da je taj suprug voli (društvo muškarcima nameće da nije poželjno pokazivati osjećaje), poslije podrazumijevati i da je ljubavnik voli, depresiju skrivati kao zmija noge, kao da nije mlinski kamen koji je vuče sve dublje u nešto što bismo mogli nazvati očajem puno dubljim od trajnog nezadovoljstva. Jednostavno mora. Što se mora, nije teško, ponavljaju ljudi papagajski. Ponovno zato što moraju. I sve je bezizlazno. Osobito kad se Julijana zaljubi u čovjeka koji nije njezin suprug.

-Disput