ScenaKulturaIzdvojeno

INTERVIEW Tonka Mršić: Nekako mi se činilo da u Lici fali ženski glas. Htjela sam prikazati naš život

Marija Ružić je razgovarala s glumicom Tonkom Mršić koja niže nagrade i gostovanja s monodramom “Zemlja vukova”. 

Tonku Mršić i monodramu “Zemlja vukova” publika će moći gledati 03. prosinca 2022. godine u 20 sati u Centru za kulturu i informacije Maksimir. Svoje mjesto možete rezervirati na mail: [email protected], a ulaznice po cijeni od 40,00 kuna možete kupiti na blagajni Centra sat vremena prije početka predstave.

Toliko predivnog krajolika i susretljivih ljudi, toliko različite povijesti, toliko borbe na Ličkim prostranstvima, a tako malo književnih djela o mističnoj, prirodno i tradicionalno bogatoj Lici.

Gdje god bili, Ličane krasi njihov identitet, zbog kojeg se nikad ne odriču Like i uvijek joj se vrate, barem u književnosti. U novije doba Lika je dobila suvremeni ženski glas, monodramu »Zemlja vukova«.

Kako je izgledao glumački put i što možemo očekivati u predstavi, otkrila nam je glumica Tonka Mršić.

Nedavno si dobila nagradu za Zemlju vukova na Festivalu malih pozorišnih formi u Zaječaru. Što za tebe znači nagrada? Zašto monodrama Zemlja vukova? 

Nagrada u Zaječaru ima posebno značenje. Prvo, toliko su me prihvatili u tom gradu, ugostili i podržali. Drugo, bilo je apsolutno prekrasnih predstava. Stvarno mi je čast da je baš Zemlja vukova ta koja je osvojila nagradu. Nagradu držim kod mame u dnevnom boravku i zezali smo se, kako ja ne znam ćirilicu te zapravo ni ne znam što piše al‘ bitno da je nagrada (kroz smijeh).

Nekako mi se činilo da u Lici fali ženski glas. Htjela sam prikazati naš život, život jedne obične žene u Lici. Na kraju su tri ženska Lika različitih stadija života i svaki lik na svoj način dopre do publike što mi čini posebno zadovoljstvo.

Koliko te je kao umjetnicu obilježilo odrastanje u Lici?

Mnogo. Lika me u potpunosti formirala. Vjerujem da je sva moja mašta proizašla iz igranja u djetinjstvu. Mi imamo taj blagoslov da imamo čisti zrak i da smo na kraju krajeva sigurno mjesto. Igrala bih se u dvorištu po cijele dane. U tom dvorištu smišljali smo i likove, glumili razne životinje itd. Zapravo smo nesvjesno imali male glumačke vježbe.

Kada si odlučila svoju želju zamijeniti odlukom da postaneš glumica?

Ne bih znala. Htjela sam biti svašta. Zanimala me teologija, antropologija i forenzika. Onda sam upisala telematiku i otišla na prijamni za glumu ni ne nadajući se da ću proći. Eto valjda se život nekad potrudi da se putevi slože.

Nakon što ste završili studij i dali svoj obol Lici, koliko Vam Lika sada znači?

Sada kad živim u Zagrebu, a prije toga sam studirala u Rijeci imam veliku nostalgiju. Nju najviše osjetim u govoru, gdje iako sam školovana glumica kad osjetim da mi fali doma počnem pričati ličkim naglaskom. Tada znam da je vrijeme da odem u Gospić, udahnem zrak, zapalim vatru, vidim prijatelje i prošetam po šumi.

Možemo li u budućnosti očekivati nove autorske projekte?

Nemam neki određeni plan. Pišem nove dramske tekstove, naravno sve redom smještene u Lici. Zemljom vukova sam otkrila da mi je pisanje još jedna velika strast. Voljela bih se okušati u filmskom i televizijskom svijetu te bi voljela da Zemlja vukova igra i dalje. Jednostavno bih voljela da sve što mi život pruži prigrlim.

Za manje od mjesec dana nastupaš po prvi put u Zagrebu sa Zemljom Vukova. Koliko ti to znači?

Jako puno. Nisam bila toliko uzbuđena još od igranja u Gospiću prije dvije godine. Zagreb je naš glavni grad i igranje predstave tu za mene predstavlja svojevrsni ulazak u umjetnički život. Predstava je igrala po skoro svim gradovima bivše države, a evo sad je došao red na naš glavni grad. U Hrvatskoj igrala je u Gospiću, Rijeci, Grožnjanu, Brijunima, Puli i Crikvenici. Nadam se da ću se razvijati i dalje i obići većinu gradova Lijepe naše. Ovim putem ću iskoristiti priliku, da voditelji kulturnih centara ugoste Zemlju Vukova i slobodno se jave na mail [email protected]

Pozivamo Vas da dođete 03.12.2022. u Cantar za kulturu i informacije Maksimir pogledati monodramu Zemlja vukova koja je prožeta autobiografskim elementima i narodnim pjesmama Like, a koja se bavi društvenim pravilima Like, a isto tako se može poistovjetiti s bilo kojom drugom malom zajednicom. Tekst potpisuju Tonka Mršić i Gala Nikolić, a monodrama žanrovski spada pod crnu komediju s elementima apsurda. Predstavu je režirala Gala Nikolić, a izvodi je Tonka Mršić.

Izvorni tekst pročitajte na Moja domovina. 



Čuo si za metaverzum i virtualnu stvarnost, ali ne znaš o čemu se radi? Sve o tim temama možeš pročitati na ovom linku.

Voliš Plitvice ali ne možeš doći u razgledavanje? Informiraj se o turističkim temama klikom ovdje.

 

Komentari

Komentara


Foto: Josip Durdov

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close