INTERVIEW – Maja Kraljik: “Najviše me privukao osjećaj nemira kada znam da ide nevrijeme”

Razgovarali smo s Majom Kraljik, fotografkinjom koja je osvojila 3. mjesto na velikom godišnjem natječaju Weather photographer od the Year 2021.

Ova Slavonka s umaškom adresom jedina je “stormchaserica” u Hrvatskoj i članica je tima Severe Weather Europe. Kako se rodila njena ljubav prema oblacima, munjama i ostalim vremenskim uvjetima, zašto se odlučila na ovu granu fotografije te kako se osjećala kad je vidjela rezultate natječaja, Maja je otkrila u razgovoru za Lika Club.

Možeš li nam se predstaviti?

Maja Kraljik, rođena Osječanka iz Umaga, luda ženska glava koja je kao bijeg od svakodnevnog života, gdje se uvijek juri i žuri, pronašla gušt u stvarima kojim se još uvijek obično bave muškarci, pogotovo ovdje kod nas. U tom guštu uživam evo sada već četvrtu godinu.

Kad si otkrila ljubav prema fotografiji i kako si krenula u fotografske vode?

Ljubav prema fotografiji postoji još iz mojih tinejdžerskih godina kada sam se školovala za slikarskog dizajnera.
Zbog određenih životnih situacija, u fotografske vode sam zakoračila prije tek 5 godina.

Što najviše voliš fotografirati i zašto?

Osoba sam koja od kad zna za sebe voli sve vezano za prirodu, tako da sam na početku fotografirala sve da bih što brže i bolje usvojila osnove fotografije i na puno primjera i kritika učila od drugih. Svatko prođe tu fazu, nakon koje se “opredjeljuje” za ono što ga najviše zanima.

A budući da odmalena volim sve vezano za oluje, odlučila sam se najviše na tu granu fotografije, koja me najviše ispunjava, diže adrenalin i na kraju čini sretnom pri svakom izlasku, pogotovo ako se izlasci na teren isplate. Radim i landscape, ali trenutno u puno manjoj mjeri nego prije.

Od kuda tolika ljubav prema oblacima, munjama i ostalim vremenskim uvjetima?

Najviše me privukao osjećaj nemira kada znam da ide nevrijeme. I kao što sam već spomenula prije, sve vezano za oluje volim odmalena. Ljubav prema meteofotografiji je došla sama od sebe i posve očekivano,  kako sam sve više svladavala osnove fotografije. Što je nešto bilo neobičnije, to je mene više privlačilo.

Želja je rasla sa svakim novim odgledanim filmom o ekstremnim prirodnim katastrofama te sa svakim novim gledanjem bljeskanja munja kroz prozor. Sve više sam počela učiti o određenim stvarima kako dobiti perfektnu oluju sa savršenim formacijama i strukturama te kako sve uklopiti u donekle savršen kadar.

Osvojila si 3. mjesto na Royal Meteorological Society i AccuWeather velikom godišnjem natječaju “Weather photographer od the year 2021.” s fotografijom koju si nazvala “Monster”. Možeš li nam reći nešto više o tome kako je nastala fotografija i kako si se osjećala kada si vidjela rezultate natječaja?

Da, to je fotografija od koje zaista nisam mnogo očekivala na natječaju jer je fotografirana na početku moje foto karijere i sa slabom foto opremom (Nikon D40 i 18-55 kit objektiv, panorama) i mislila sam da suci neće uvažavati u uži izbor takve fotografije. No još jednom se pokazalo da kod dobre fotografije nije bitno čime je fotografirana. Ja sam se trudila izvući maksimum s tom opremom i isplatilo se.

Proglašenje je bilo javno za nas finaliste i kada sam čula svoje ime bila sam šokirana, toliko da nisam imala pojma na kojem sam mjestu. No, zaista je velika čast biti na trećem mjestu na tako velikom natječaju, bila bih sretna i da sam ostala samo finalist koji je ušao u izbor za nagrade.

Zarađuješ li na fotografijama ili je to samo hobby?

Većinom je samo hobby, nažalost, iako sam prodala već nešto fotografija. Dakako da bih voljela sutra živjeti od iste, no s obzirom na općenito stanje u državi, a pogotovo sada u vrijeme ove pandemije – ništa veće trenutno ne mogu planirati prema toj želji.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Očekuješ li još ovakvih nagrada i priznanja?

Neki od planova su izrada vlastite web stranice, nastavak fotografiranja vremenskih pojava, rad na sebi i daljnjem učenju svega vezanog uz fotografiju i meteorologiju, odlazak u Ameriku jednoga dana po najljepše strukture kada se prođu sve pripreme i još mnogo toga. Samo da vrijeme to sve dozvoli i da prođe ova luda pandemija. Namjeravam dakako i dalje slati fotografije na određene natječaje, ali nikada ne očekujem ništa, pa tako neću ni tada. To su više testovi same sebe :).

Imaš li neku poruku ostalim kolegama fotografima i onima koji će tek postati fotografi?

Mogu samo poručiti da imaju na umu da vrijeme jako brzo prolazi, da rade na sebi, uče i pokušaju usvojiti najbitnije stvari ovisno o tome na što se odluče. Da uvažavaju kritike drugih kolega koji imaju više iskustva jer će od njih najbolje i najviše naučiti, a to će im onda kasnije pomoći da na kraju izgrade neki svoj stil i da imaju svoje viđenje prema puno stvari te će im automatski doći osjećaji za ono što je dobro, a što nije.

Tada će doći i rezultati koji čovjeka naravno guraju naprijed, a svi znamo da se danas u ovome jako teško probiti i istaknuti. Bitno je držati se svojih zadanih ciljeva.