Don Anđelko Kaćunko

Lijepo Vas pozdravljamo poštovani don Kaćunko.

Recite nam nešto o sebi, ali u glazbenom smislu i u onom smislu vaše ličke svakodnevice.

Uzvraćam na pozdravu sto posto! Evo, spojit ću ta dva smisla i reći jedno moje geslo: “Gospodin je moja snaga i pjesma!” U mojem pozivu i poslu ne postoji “lička” svakodnevica, a tako je sa svakim svećenikom ma gdje bio – u Lici, Africi, na špici, svejedno – mi imamo samo svećeničku svakodnevicu. Dakle, ja sam evangelizator i za ambonom i s reketom u ruci i s tamburom na ramenu, ali kod mene je to “uglazbljeno”.

 Kada ste osjetili poziv da postanete svećenik? I koliko obveza iziskuje svećenički život?

Svećeničko zvanje je kao biljka. Sjeme moga zvanja je niknulo u mojoj obitelji s devetero braće i sestara i razvijalo se u zajedničkoj molitvi. Potom je kao mlada biljka presađeno u splitsko Sjemenište i klasičnu gimnaziju i tu se razvijalo do primanja sakramenta Svetoga Reda 24. lipnja 1979. Ali nije tu kraj – razvoj ide dalje i danas se osjećam kao svećeničko stablo. Ali nisam zbog toga bahat, nego se svaki dan Bogu čudim što je izabrao baš mene i za taj dar mu zahvaljujem. A obveza ima “mali milijun” – da mi je dan trostruko duži ne bih sve stigao napraviti. Naravno, ljudi me često pitaju što radim pa u džepu stalno nosim papirić s popisom 15-20 svakodnevnih obveza. Jasno, nije kod svakoga tako– netko manje, a netko još više.

 Kako komentirate sve češće napade javnosti na Crkvu?

Radujem se tome. Jer Isus nam je rekao: “Blago vama kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!” Apostoli su cvali od sreće kad su morali nešto pretrpjeti zbog vjernosti Isusovu nauku. Ja bih bio zabrinut kad bi novopoganska javnost počela Crkvu hvaliti.

 Često se pojavljujete u javnom životu te se ističete svojim izjavama. Smatrate li da vaše izjave imaju učinka ili da samo zabavljate građane?

Da, točno tako, tj. jedno i drugo. Ozbiljan čovjek će se zamisliti nad onih što sam rekao, a budala će reći da sam lakrdijaš, kao što je svojedobno rekla, nažalost, i danas popularna pjevačica. “Nisam sudac, a ni mudrac”, kako veli Thompson, ali sudbina svećenika danas je kao u indijskoj izreci da kad mudrac pokazuje na mjesec, tupa raja gleda u njegov prst. Nažalost, od pojave televizije do danas zatupljivanje je doseglo zabrinjavajuće razmjere. Darwin se okreće u grobu jer ljudska inteligencija postaje majmunska!

 Vrlo često imate javne istupe te kritizirate današnju glazbu, filmove i mladež općenito. Vjerujete li da će se nešto promijeniti? Što mislite kakva nas budućnost čeka?

Suprotno nego neki misle, ne guram se u javnost niti tražim javne istupe – baš kao što nisam tražio ni ovaj razgovor. A moje kritike uvijek su upozorenje na neke opasne fenomene. Kršćanska moralka razlikuje grijeh i grješnika. Čovjeka treba uvijek štititi, a zlo osuđivati. Nažalost, čeka nas mračna budućnost, jer tzv. imperij već je na globalnoj razini toliko ojačao da širi epidemiju legalizacije svih perverzija, kako bi se povećalo duhovno ropstvo koje će robovi Novog svjetskog poretka voljeti. Poredak koji “novi vladari svijeta” pripremaju za skoru budućnost je jedna vrsta orvelijansko-hakslijevskog društvenog koktela, koji ja nazivam “demokratskim totalitarizmom”.

Protivite se zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji. Kao glavni argument naveli ste pitanje – “Koliko će ‘djece’ završiti u kanti za smeće?”. Činjenice govore kako mladi u današnje vrijeme ipak koriste kontracepciju i štite se od trudnoće. Je li današnji sustav vrijednosti među mladima „napredovao“ ili „nazadovao“ što se tiče zaštite od trudnoće?

Jako mi je žao današnjih mladih. Pravo je čudo, zapravo, koliko još imamo dobre i normalne mladeži uzme li se u obzir količina zla kojem su izloženi. Potpuno su zavedeni i nisu svjesni kako sami sebi uskraćuju sretnu budućnost. Već nekoliko generacija sudjeluje u tome procesu. Katastrofa je krenula seksualnom revolucijom, a završava legalizacijom tzv. homogayskih brakova. To je najperfidniji Antikristov pothvat u povijesti. Jer rušenje obitelji u korijenu je “razaranje Krista”, “razaranje Crkve” i “razaranje Trojstvenog Boga”. Dakle, na djelu je čisti tj. najprljaviji sotonizam.

 Često koristite izraz “kultura smrti” koja nas okružuje u modi, filmu, glazbi i slično. Možete li nam objasniti što znači taj objektivno dosta težak pojam?

Slažem se da je izraz”kultura smrti” težak, ali je njegova istinitost još teža. Ja ga ne bih ponavljao da ga nije prvi izgovorio papa Ivan Pavao II. Sadržaj toga izraza već je u odgovorima na prethodna pitanja, ali zlo sjeme “kulture smrti” masovno se sije kroz zabavnu kulturu – nažalost najperfidnije kroz glazbu kao predivan Božji dar pa je estrada postala, kako volim reći, “demol dekadenca” – demoliranje Dekaloga. A plodovi toga su sve više depresije u ljudima i potonuće u razne ovisnosti. Dakle, od apsurdnog bijega od slobode, ljudi su dovedeni do ukidanja slobode, a sve u ime slobode. Kultura,kao područje očitovanja duhovne kreativnosti čovjeka kao slike Božje, negativnom je evolucijom postala cooltura, a ona je prešla u metaforični i stvarni kulttura. Nažalost, tu fizičku i duhovnu smrt uočava sve manji broj ljudi!

Primijetili smo kako volite uživati u dobroj glazbi, ali i sportu. Jeste li ikad doživjeli ikakvu neugodnost u tim opuštajućim trenucima? Priča se da ste vrstan tenisač, gdje i s kim trenirate?

Dobro ste obaviješteni. Moji hobiji doista su glazba i sport. Kad me novinari pitaju što slušam, redovito ih zbunim odgovorom: BMV-bend! A to je kratica za Bach, Mozart, Vivaldi & comp. Glazbu koju volim uglavnom samo u vožnji, a tu nema nikakvih neugodnosti, kao kad moram podnositi glazbeni teror na javnim mjestima gdje glazbu ne mogu birati. A u tenisu sam prosječan rekreativac i igram za gušt, relaksaciju i druženje s ekipom. U Zagrebu sam bio član kluba “Purger”, a ovdje “pokrivam” područje od Ogulina do Gospića.

 Jeste li ikad bili zaljubljeni?

– Da, u mladosti. Ali samo tri puta.

Možete li zamisliti gdje biste danas bili da niste odlučili postati svećenik?

Mogao bih o tome napisati deset romana jer imam bujnu maštu. Ali ovako mi je najbolje. I kad bih se 101 put rodio, ništa ne bih mijenjao u svome životu, osim što bih od djetinjstva koristio laptop, reket i gitaru.

 Pitanje koje zanima sve Vaše i naše fanova je – možete li nam složiti ljestvicu top 5 najboljih hrvatskih pjevača koje volite poslušati?

Uh, teško. Nikoga posebno ne volim osim Thompsona i Gibbonija. Dakle, MPT na prva tri mjesta, Gibo na četvrtom, a na petom su zajedno, ha haha ha…

 Nedavno ste izdali novu knjigu, možete nam ju ukratko predstaviti? Ima veze s Vašom svećeničkom službom u Gospiću?

-Da, to je moja peta knjiga, ali prva “prava svećenička”, jer sadrži propovijedi koje sam održao u gospićkoj katedrali (72) i u nekim župama naše biskupije (25) tijekom trogodišnje službe katedralnog vikara u Gospiću. Budući da je katedrala posvećena Navještenju BDM, knjizi sam dao naslov “Vikar crkve Naše Gospe”, a pritom sam “spontano namjerno” parafrazirao naslov poznatog romana Victora Huga. Osnovna ideja i namjera knjige, odnosno mojih javnih istupa pa tako i “nastupa” za propovjedaonicom, jest posvješćivanje temeljne kršćanske zadaće, koju smatram i svećeničkim poslanjem par excellence. A to je svjedočenje životom i riječima da, kako reče Sv. Petar, osim Isusa Krista “nema drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti”. Ja sam to izrazio, i istaknuo kao moto knjige, kroz poziv proroka Izaije “stražarima” da “ni danju ni noću ne smiju zašutjeti” te kroz ozbiljno upozorenje brazilskog biskupa Camare: “Pazite, kršćani,vi ste jedino evanđelje koje će neki pročitati!”

 Hvala Vam na izdvojenom vremenu!

Hvala i vama na ustupljenom vremenu i prostoru! 😀

 

 

Intervju vodila: Ana Marija Radošević