“Domaćica svaka blista, kad je kuća uvijek čista”

“Domaćica svaka blista, kad je kuća uvijek čista”

Što biste rekli kada bi vam ovakav natpis stajao na zidu u dnevnom boravku, hm ne znam da li biste ga uopće i stavili na svoj zid. Ako se vratimo u vrijeme naših djedova i baka ovakvi i slični natpisi bili su normalni na zidovima.

Koliko ste samo puta u životu promijenili boju zida u sobi, kući ili stanu? Koliko ste puta stavili neku sliku na zid pa ju zamijenili s nekom drugom, i koliko se općenito svi mi igramo dekoriranjem i ukrašavanjem zidova u prostorijama u kojim boravimo? Danas je to vrlo jednostavno i lagano, samo kupimo novu boju ili neku novu sliku i promjena je tu. Osim toga danas ima čitav niz mogućnosti za ukrašavanje zidova poput tapeta, zidnih naljepnica, crteža, uzoraka, raznih boja i metoda bojanja pa dekoratera i sl. Kako je to jednostavno, trebamo biti samo malo kreativni. Prije su jedini ukras na zidu, osim eventualno slike s vjenčanja ili svete slike bile „kuvarice”.

A što su „kuvarice“ ili u nekim mjestima zidnice?

„Kuvarice” su na platnu vezene slike s raznim uzorcima najčešće su to bili motivi iz kuhinje , cvijeće, ljubavni motivi i motivi svetaca. Izbor motiva bio je prilagođen mjestu na kojem će stajati „ kuvarica”. Ako je bila u spavaćoj sobi onda su najčešći motiv bili golubovi ili dvoje u cvijeću sa radosnim natpisom kao „ Kako golub golubici guče tako i ja ljubim svoje luče“. Ako je kuvarica bila u kuhinji onda bi najčešći motiv bio žene za štednjakom ili za stolom uz natpis „ Mudra žena mora znati, muža ljubiti i kuhati“ ili „ Kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori“. Tu su bili i motivi svetaca uz tekst iz biblije. Žene su znale gdje će staviti koju „kuvaricu” i kada. Same su ih izrađivale u više primjeraka te ih često mijenjale kako bi promijenile atmosferu svog doma.

„Kuvarice” su bile dio ručnog rada žene i svako ih je domaćinstvo imalo pa se još i danas u nekim starim kućama mogu vidjeti možda ne na zidu ali u nekoj drugoj ulozi kao uspomenu. Neke od njih su bile bogatije vezene, sa više tehnika veza, neke su bile jednostavne i konkretne. Što također dokazuje kreativnost žene koja ju je vezla, bile su svakom posjetitelju domaćinstva vidljive pa je to bio i prvi dokaz spretnosti i sposobnosti domaćice, zato su im žene posvećivale puno pažnje.

Neke od njih su prenosile i poruku bilo muževima, svekrvi, posjetiteljima kuće, biranim natpisima koje su žene smišljale i vezle a oni su se savršeno uklapali na mjesto gdje je „kuvarica” bila izvješena.

„ Dobar ručak mužu daj pa će biti u kući raj.“
“Ruka ruku mije obraz obadvije“.
„Gdje ljubav i sloga vlada, puno je veselja i nada.“
„U vrtu je ruža procvjetala , draga dragom ljubav obećala“
„Čista kuća dobro jelo to je vrijedne kuharice djelo“
„Hladna voda svakom prija , umij se ti pa ću i ja.
„Ovo cvijeće nek ti reče koliko ti želim sreće“

Kako danas ne znamo raditi ručni rad kao naše bake (čast izuzetcima), imamo puno više mogućnosti i načina kreativnog izražavanja.

Možda je vrijeme da danas razmislimo uz svu ovu suvremenu tehniku da damo mjesto u našem domu i ponekim uzorcima starih kuvarica, a poruke koje su one slale jako bi se dobro uklopile u današnji način života jer poruke se ne mijenjaju one uvijek imaju isto značenje samo ih možemo malo modernizirati baš kao što je i ova na naslovnoj slici.

 

---

Foto: kuhaona.com