Davno zaboravljen Božić

Završila je i četvrta nedjelja došašća pa smo zajedno s njenim završetkom ušli u Božićni tjedan. Božić je najljepši obiteljski blagdan pa su tako i pripreme za Božić uvijek bile posebne.

Prije su pripreme za Božić izgledale mnogo drugačije nego danas. Prije svega kuća se generalno čistila, a posebno ognjište koje je bilo srce svake kuće i oko kojeg se obitelj zapravo i okupljala. Mijenjala se sva posteljina, prale se zavjese. Na stol bi se stavio najljepši stolnjak heklan baš za Božićne dane. Osim toga sva roba nosila se na pranje, kako bi za dan Božića sve bilo čisto i mirisno. Žene bi iz svojih škrinja uzimale posebne marame i pregače koje su čuvale samo za odlazak na misu, kako bi se malo prozračile do samog dana Božića.

Danima prije spremali su se kolači i pripremala se hrana koja će se objedovati. Kolači su najčešće bili od oraha poput orahnjače ili pite s orasima i jabukama, ali se spremao i miliprot,(kuglof sa grožđicama). Kruh također nije bio svakidašnji već se spremao od finijeg brašna. Na Badnjak se strogo postilo i išlo u čestitare , posebno djeca koja bi za to dobivala orahe, lješnjake , jabuke ili pokoji novčić. Dečki su odlazili kod djevojaka koje su im se sviđale i zauzvrat dobivali jabuke. Djeca su danima prije sušila voće, skupljala zelenilo i krep papir od kojeg bi izrađivali nakit kako bi što raskošnije okitili svoje Božićno drvce, koje je najčešće otac, odlazeći u šumu, donio kući.

Na dan Badnjaka dovršavale bi se još sve pripreme i završavalo jelo za sutrašnji dan. Nisu imali puno, ali su ono što su mogli i imali spremili s najvećom ljubavi u sebi i onako kako su to najbolje znali. Spremanje i odlazak na večernju misu bio je posebno svečan jer su svi obukli svoje najljepše košulje i s radošću i mirom došli dočekati rođenje malog Isusa. Nakon mise znalo se zapjevati i zaplesati. Iako je vani znalo biti poprilično hladno i s puno snijega okupljenima to nije bilo bitno jer ih je toplina u njihovim srcima tu noć posebno grijala. Bez obzira pjevali jedni drugima ili pjevali skupa pjevalo se o Božiću i radosti koju on sa sobom nosi.

Na sami dan Božića prvo se išlo na jutarnju misu, a zatim je slijedio Božićni doručak. Prije je to uvijek bila žaladija odnosno hladetina s domaćim gore spomenutim kruhom ili palentom. Za ručak se naravno spremala kokošja juha, a nakon nje najčešće se jelo pečenje s ražnja ili obilno skuhani „Mrs „. Obitelj bi se tako družila. Stariji bi djecu darivali jabukama i bombonima te im pričali priče o Božiću i zbog čega je on tako važan. Čestitanje Božića također je bilo specifično zbog toga što su kroz jutro jedino muškarci išli čestitati Božić drugima, dok su žene išle tek poslije njih, zbog toga što se vjerovalo da ako žena bude prva koja dođe čestitati Božić, donosi u kuću nesreću.

Danas spremanje za Božić kod svih nas donosi nemir jer se sve uvijek odvija na brzinu i samo i isključivo iz nekog nepisanog pravila. Svi se trudimo napraviti nekoliko vrsta kolača pripremiti što ljepšu i finiju hranu, urediti kuću sa što više ukrasa, a od svega toga najbitnije je da svima kupimo što bolji Božićni poklon. Slavljenje Božića pretvorilo se u velike kupovine u kojima svi trošimo više novca nego što imamo samo kako bi zadivili druge. Nismo svjesni toga da dolaskom Božića zapravo slavimo rođenje i da je ono najljepše što možemo dobiti zapravo dan proveden s našom obitelji oko stola baš kao nekoć oko ognjišta družeći se i smijući jer smo sretni što imamo jedni druge ne razmišljajući o poklonima, niti hrani koju smo možda mogli još pripremiti ili koju nismo uspjeli kupiti.

Dragi moji čitatelji, ne marite ove godine previše oko uređenja i poklona. Brinite se o tome kako će te za Božić zagrliti svoju obitelj te im pokloniti najveći i najljepši mogući osmjeh i pokazati im kako ste sretni što baš njih imate kraj sebe. Tradicija priprema za Božić možda se promijenila i modernizirala, ali bit Božića uvijek će ostati ista, na nama je da ju prepoznamo i da otvorimo svoja srca jedni za druge.

Neka Vam je svima Sretan i blagoslovljen i ovaj Božić!

 

---

Foto: pixabay