Univerzalne trivijalnosi: Veze – vezice

Jao, što da radim, što da pišem u 11 sati u nedjelju uoči novog UniTriva, iako je šefica odredila parametre koje upravo sada kršim, pa evo, sry Iva! Eto, vratio se sa pivice i jedem zelje, koje mi pada po tipkovnici.  Idila totalna.

Paralelno s ovim gledam The Big Bang Theory, ilitiga Teoriju Velikog Praska i razmišljam. Da, muško pa razmišljam. I mene čudi. Ok, ustao sam od stola i otišao ukrasti koru kruha i pomazao cijeli lonac safta. Slobodno osuđujte, ali očito niste probali dobar saft ako nikada niste upali u tu napast. A o čemu razmišljam? O tome kako ona stara “daleko od očiju, daleko od srca” nije istinita. Da je laž, da je opravdanje za sve one koji ionako žele izaći iz veze, da je samo izgovor od izazova koji jest “veza na daljinu” pam pam paaaaaaaaaam.

Ta famozna “veza na daljinu” je veza koja se dogodi između ljudi koji žive u različitim gradovima ili koji se ne vide relativno često. Ona se može dogoditi slučajno ili ljudi upadnu u nju znajući da će to biti tako.Možda sam konzerva, ali po meni je “hodanje” ili “veza” nešto u što se ne upada olako i u što ne ulaziš ako znaš da ćeš varat’ ili imat rok trajanja kao mlijeko. “Joj, vidi, 25.11. je; vrijeme je da izbacim ukiseljenu vezu.” ili “ja sam s tobom u vezi, ali svejedno želim žvalit’ sve što se kreće i skakat na sve što ima oči.” Veza nije nešto što se olako shvaća, to je ozbiljna stvar. To je interakcija, odnos između dvoje ljudi koji kroz to svoje hodanje gledaju jesu li kompatibilni ili ne. U kojem smislu kompatibilni? U životnom naravno. Kompatibilnost je relativan pojam i odnosi se na svaku osobu pojedinačno.

Nešto što je po jednoj osobi kompatibilno, po drugoj nije, veoma jednostavno. NO! Kompatibilnost ne dolazi samo od sebe, to dolazi samo u američkim romantičnim komedijama gdje se glavni likovi nađu, prvo mrze, pa zavole, pa ne mogu jedan bez drugoga, pa onda odjednom  muškarac se nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme sa krivom ženom koja mu pleše u krilu dok ova druga glavna osoba u filmu naiđe i naravno, bez riječi odjuri na drugu stranu, pa ovaj muškarac mora baciti ženu iz krila i opetovano ponavljajući ime ženske glavne osobe juri niz stube i ususret sudbini. I netko strada i u tom trenutku druga osoba shvati koliko ova druga znači njoj za život. I onda se u 15 sekundi odmota do vjenčanja i sve pet.

NIGDJE ne piše i NIGDJE nitko ne govori o tome koliko se zaista mora čovjek baciti u vezu, koliko treba uložiti u tu vezu, koliko čovjek mora raditi na sebi, i na zajedničkom dobru kako bi sve bilo dobro. Donosim četiri CAPS LOCKA.

PRVO! Ti imaš obavezu biti najbolji što možeš, bilo muško, bilo žensko, ne samo radi sebe i radi druge osobe, nego radi zajedničkog dobra! Vi ne gradite nešto svoje ili tuđe, nego zajedničko. Iz dvije osobe proizlazi zajednička ideja, svijest, planovi, prioriteti. I to treba graditi. Zato treba graditi sebe kako bi se međusobno izgradili u tome zajedničkom.

DRUGO! Veze su same po sebi zahtjeve, ne nužno loše, ali zahtjevne. Zašto? Jer traže od nas razumijevanje za drugu osobu. A što nam stoji na putu? Ego, ja, ja i moji prohtjevi. Veza u kojem se sudaraju dva ega nije veza, nego je lakrdija koju je bolje završiti koliko god je teško, jer će kasnije biti još gore, pogotovo kad se uključi lampica za žaljenje nakon 30 000 kilometra veze. Treba znati isključiti kliker “za moje dobro” i uključiti aparat “za naše zajedničko dobro”.

TREĆE! Zaljubljenost nije ljubav! Zaljubljenost je trpeće stanje u kojem ti hormončeki divljaju kao ženi u klimakteriju. (pardon žene) To je mjesto, vrijeme, stanje u kojem ne možeš a da se ne smiješ svemu što tvoj dragi, draga radi, bilo prdi, smrdi, podriguje ili što god. A ljubav je odluka! Odluka u kojoj kažeš: “Vidi, ovaj smrdi, prdi, podriguje, ima dlakava leđa, ali ja tog smrdljivog prdljivog volim, jer bi budala bila izgubljena bez mene.” A za mušku stranu ne želim reći, jer ću dobit svašta po njušci.

ČETVRTO! Nemam pojma što sam htio reći, ali pošto sam napisao 4 CAPS LOCKA morao sam napraviti 4 CAPS LOCKA.

Možda sam izgubio “veze na daljinu” na trenutak, no evo dolazim do toga. Nije lako u tome biti. To vam mogu svi koji su bili u jednoj znaju, no što je teško, vrijedi. Kad bi bilo lako, ne bi bilo dobro. To znači da nešto ne štima. Ako ti ne nedostaje, onda nedostaje nekoliko karika u svemu tome. I NE PUŠITE američke fore oko toga što je ljubav ili tako nekaj. Ljubav je za svakoga drugačija, no u jednom se svi nalaze: da je ta osoba središte tvog života, koja te motivira da budeš svakim danom bolji, i zbog koje jesi navečer bolji nego ujutro kad si se probudio. I kilometri nisu izgovor. Ljubav je moć, snaga, istina koja nadilazi sve. To je ona čarolija koja čini život životom i bez koje ništa nema smisla. Ljubav je bezuvjetna, a ako daje uvjete, nikad ni nije bila ljubav.

U svakom slučaju, svoje ne sustavno piskaranje ovdje završavam sa sljedećom rečenicom:

Ljubav sve nadilazi.

Živjela ljubav! Živjeli parovi koji su u vezi na daljinu! Živjeli svi mi!

P.S. Znam da je ovo više bilo o vezama, a ne o vezama na daljinu, ali je kasno, imam zelja po tipkovnici, pa eto, pardonirajte.

Ciao!