Kako je nastala želja za alkoholnim pićem

Tena Brnad

želja

Želja za jakim pićem nakon napornog tjedna? Naša želja za konzumiranjem alkohola, kao i sposobnost našeg tijela da razgradi etanol zbog čega ste pripiti, nastala je prije otprilike 10 milijuna godina. Novo otkriće ne samo da pomaže u pojašnjavanju ponašanja naših predaka primata, već bi moglo objasniti i zašto alkoholizam – ili jednostavna želja za jednim pićem – uopće postoji.


„Sama činjenica da su to uspjeli iščitati iz sve te evolucijske povijesti je zaista fascinantna”, kaže Brenda Benefit, antropologinja sa Sveučilišta New Mexico.

Znanstvenici su svjesni toga da se sposobnost razgradnje etanola – što omogućuje ljudima da konzumiraju umjerene količine alkohola bez da im je zlo – oslanja na nizu proteina, uključujući i enzim dehidrogenaze ADH4. Iako svi primati imaju enzim ADH4, koji je ključan za prvi korak razgradnje etanola, ne mogu svi razgraditi alkohol – lemuri i babuni, naprimjer, imaju verziju ADH4 koja je manje učinkovita nego ljudska verzija. Znanstvenici nisu znali koliko je dugo ljudima trebalo da razviju efikasniji oblik enzima. Neki znanstvenici sumnjaju da do toga nije došlo dok ljudi nisu počeli fermentirati hranu, otprilike prije 9 000 godina.

Matthew Carrigan i Steven Benner, biolozi s Fondacije za primjenjenu molekularnu evoluciju u Gainsvillu u Floridi, zajedno su s kolegama sekvencirali ADH4 proteine od 19 modernih primata, te determinirali sekvence proteina iz različitih trenutaka u povijesti primata. Tada su kreirali kopije drevnih proteina kodirane s različitim verzijama gena kako bi testirali koliko je uspješno koji protein razgradio etanol. Dokazali su da najdrevnije verzije ADH4 – koji su pronašli u primatima prije otprilike 50 milijuna godina – najsporije razgrađuju etanol, i to vrlo male količine. No, prije otprilike 10 milijuna godina zajednički je predak ljudi, čimpanzi i gorila razvio verziju proteina koja je bila 40 puta više učinkovita u razgradnji etanola, objavjulju u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

„Otprilike u isto vrijeme Zemlja se ohladila, promijenili su se izvori hrane, te je taj predak primat počeo istraživati život na tlu”, kaže Carrigan. Taj novi način života značio je da su po prvi put primati počeli jesti ne samo plodove koje su ubrali s drveća, već i plodove koji su već pali na tlo. A ti plodovi bili su izloženi bakteriji koja pretvara šećer u alkohole, te su počeli nakupljati etanol. „Ako ste bili predak bez te nove mutacije ADH4, etanol bi se nakupljao u krvi i puno brže bi se opili”, kaže Carrigan. To brzo opijanje predstavljalo bi nedostatak za majmune bez mutacije, zbog čega bi im brzo bilo zlo od tog voća. Dovoljno zlo da ne bi mogli braniti svoj teritorij i tražiti hranu. Primati s novom mutacijom mogli su doći do više hrane i taj gen odabran je da se nastavi u genetskim linijama ljudi i čimpanza.

Carrigan kaže da bi ovo otkriće moglo objasniti zašto je ljudski mozak evoluirao tako da povezuje zadovoljstvo s konzumacijom alkohola – etanol je bio povezan s ključnim izvorom hrane. „Nije potpuno različito od ovisnosti nekih ljudi o hrani. Pravom dozom, u vrijeme kad nije bilo alkohola i slatkiša na svakom koraku, bilo je teško doći do velikih količina ove tvari, pa kad ste ju pronašli, željeli ste biti progrmirani za pretjeranu upotrebu”, objašnjava.

„Novi podaci o tome kad je svaka verzija ADH4 evoluirala također pomažu pri određivanju vremena i mjesta gdje su nastale različite grane obitelji primata”, kaže Benefit. „Pošto je ljudski predak primat već imao drugačiju verziju ADH4 od ostalih majmuna prije 10 milijuna godina, sumnjam da je hipoteza da je uranopitek – azijski majmun koji je opisan fosilima starim 8 – 9 milijuna godina – nedostajala karika između majmuna i čovjeka.” U tom trenutku povijesti kad je živio uranopitek, ljudska grana evolucijskog drveta već se odvojila od azijskih majmuna, koji imaju manje efikasan ADH4.

Otkriće također pomaže u shvaćanju kakvu su međusobnu interakciju imali primati prije 10 milijuna godina. „Uvijek nas je zanimalo zašto su neki majmuni ostali na tlu, a ostali na drveću, te se otkriće razloga, adaptacije koja je majmunima omogućila da jedu fermentirane plodove s tla, savršeno uklapa”, kaže Benefit.


Izvor: znanost.geek.hr

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u