Kolumne

I ja ću biti majka

U obitelji sam najstarije dijete. Prva unuka s obje strane, prvo dijete, najstarija sestra i sestrična. Moje djetinjstvo provedeno je u kući punoj djece. Djeca, jedino blago među ljudima… Oduvijek sam prema njima zaštitnički nastrojena. Diraj u što hoćeš, skači mi po glavi, ali u klince iz mog djetinjstva ne diraj.

Prije kojih desetak godina jedan je dječak sa svojim društvom maltretirao moju sestru. Rugao se, smijao i gađao je kamenjem. Došla je kući prestrašena, a kada sam čula što je bilo i kada sam vidjela njene dlanove kako drhte, uzela sam je za ruku i izašla van. Pokaži ga! – rekla sam. Ne sjećam se što me toliko vuklo k njemu dok sam nju povlačila za sobom.

„Vidiš li ovu djevojčicu? Još jednom se usudi baciti kamen u njenom smjeru, naći ću te. Pogodi sada mene ako si frajer! Nju više nikada nećeš dirati! Je li ti to jasno?“

Jedno upozorenje divljem je dječaku bilo dovoljno, a moja sestra osjećala se zaštićenom. Bilo joj je drago što ima mene, a ja sam u tom trenutku bila sretna što joj nitko nije naudio. Prije nekoliko dana moja se sestra sjetila tog događaja. Smijale smo se prepričavajući ga, ali moram priznati da mi je više od svega bilo drago osjetiti njeno povjerenje koje postoji i danas.

Ljubav i povjerenje grade se neprestano, a to danas znam kao odrasla žena koja je od djetinjstva svjesna uloge koja ju (ne još, ali jednog dana) čeka. I ja ću biti majka. Biti ću svašta, ali prije svega nekome, jednom, mama. I kad jednom postanem mama, onda će to majčinstvo biti ispred svega.
Kako to znam? Imam tri mlađe sestre i dva mlađa brata. Ne mirim se lako s nepravdom. Ne volim kad ih netko krivo gleda, pogotovo dira. Ne volim kad izlaze van u provod, iako su dvije sestre već punoljetne. Ne volim što žive daleko, ali sam ponosna što su samostalne. Vrlo smo različite nas četiri. Svaka ima neke svoje stavove i uvjerenja koja ostale tri ne kuže. Ipak, obogatilo nas je prihvaćanje naših različitih životnih navika. Danas one štite mene i iznova podsjećaju da me nitko ne smije rastužiti.

Sestrinstvo je ono što je mene izgradilo. Da nije kuća bila puna djece i da nisam živjela u svijetu gdje nije bilo mjesta za glumu, da tata nije čokoladu lomio u onoliko komada koliko je ljudi u kući, danas niti jedna od nas ne bi postala čovjek kakav je.

Danas mnogi roditelji za svoju djecu traže pravdu. Bore se, čupaju snagu iz izvora kojeg samo roditeljstvo može dati. Svaka dječja bol roditelja boli više. I da je samo koljeno, roditelja će boljeti dok ne zaraste. Odlazak kod zubara ili liječnika stresni su i njima, ne samo djeci. Uvijek se moliš da ga ništa ne boli.

Roditeljstvo bi trebalo čovjeka činiti boljom osobom. Ja još nemam dijete, ali godinama već odluke donosim razmišljajući o posljedicama jer ne želim da jednoga dana moje dijete osjeti stid ili sram. Biti majka ne znači nositi dijete i roditi ga. Majčinstvo je puno dublje i puno teže.

Majčinstvo je kada ti mir pruža miris bebine kože i kada promatraš tjemenicu pitajući se kakvu li će frizuru jednog dana imati. Majčinstvo je kad se ušuljaš u sobu i provjeriš je li dijete dobro pokriveno, pazeći pritom kako dišeš da ga ne probudiš. I kada trčiš na rođendan u majici koja je već izgužvana, ali ne stigneš je promijeniti jer si djecu spremala do sad.

Biti majka znači voljeti lavovski. Biti majka znači predati život djeci jer kad stignu, oni taj život postaju. Ne daš da im netko skine osmijeh s lica, a kamoli da ih uzme.

Biti majka znači boriti se. Ne za majčinstvo, ne za svoje potrebe i svoju ljubav već za dobro svoje djece. Ja sam žena pa o majčinstvu pišem, ali i tate vole neizmjerno snažno. Kad biraš, bio otac ili majka, biraj ono najbolje za dijete.

#ijacubitimajka

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close