Žega

Već nas prži srpanjsko sunce. Nije baš ni ugodno, ako nisi na jadranskoj obali ili na vrhu Velebita. Uporno brišemo znoj sa čela, a znoj nas još upornije zalijeva. Tuširamo se dva-tri puta dnevno (ne baš svi, nažalost), pijemo vodu u velikim količinama, neki i nešto mutniju (čitaj: pivo) i maštamo o pustom otoku bez struje i automobila. Daleko od poslodavaca i urednika, ravnatelja i voditelja smjene, svih i svega, osim osobe koju volimo. Ukoliko smo među sretnicima u Hrvatskoj koji rade, i ne samo rade nego za svoj rad dobivaju i plaću (jedno od čuda), iščekujemo onih nekoliko tjedana zasluženog odmora.

A pošto smo turistička zemlja, ili si barem utvaramo, ljeto kod nas ne može biti dosadno. Ne postoji ni sezona kiselih krastavaca, jer smo u jeku izborne kampanje pa naši vrli političari delaju prekovremeno, za opće dobro, žrtvuju se za napaćeni narod i nose nam još sunca na dlanu i daruju pokoju spasonosnu fontanu. Osjeća se ljetni šušur u zemlji punoj života, očekuju se i visoki prihodi, za što je uvijek najzaslužnija turistička zajednica i ministar turizma, bez čijeg lobiranja ne bi nitko došao. Brinu nas Britanci, koji će, eto, odjednom postati siromašni pa neće jadni moći platiti kavu s mlijekom od 10 funti u našim elitnim odredištima. Licemjerno se zgražavaju naši dežurni kapitalisti i lokalni filantropi nad terorističkim napadima u Turskoj, svjesni da će neki rastrošni turisti promijeniti plan i navratiti k nama.

Postaje vidljiva naša nenormalna gostoljubivost na svakom koraku. Ukočeni smiješak upućen neznancima koji život znače, razdragani zagrljaji stalnih gostiju i nova plazma u okrečenoj sobi, velikodušna gastronomska ponuda tradicionalnih jela poput pizze, hamburgera i ćevapa, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Pa ni Čehe koji tumaraju po obroncima Biokova i traže kakvo jezerce, jer im je more preveliko i preširoko. Plave zastavice ponosno su istaknute na privatnim plažama, a još se ne plaća jedino zrak (barem do zaključenja ovog teksta).

Ljetna žega ima svoje draži. Na kratko, opijeni mirisom soli i kadulje, osluškujući šumove valova ili planinskih krošnji, uronjeni u svoje misli i mamurni od zanosa i ljubavi, otkrivamo da barem samima sebi nismo stranci. Besplatno zapjevamo omiljenu pjesmu, stisnemo zube i krenemo dalje, jer već sutra je novi radni dan.

 

---

Foto: Pixabay