Univerzalne trivijalnosti

Univerzalne trivijalnosti: Darovi

(Zamislite u glavi božićne pjesme, snijeg kako pada i službu ralica Zagreba kako ne rade svoj posao.)

Da, da. Znam. Izvan konteksta skroz. Zašto sada spominjem Božić? Kako bi rekli svi što na telki puštaju žutilo kakvog nema: e sa’ ć’te saznat’. Jedna od glavnih odlika Boš’ća su darovi, gift, gihtić i poklončići. Šta će ti vjera dok imaš poklončić. Barem takve stvari iz medija dobivamo zadnjih nekoliko godina koliko pratim takve stvari. Dakle! Darovi su razlog zašto u ovo predljetno razdoblje spominjem snijeg, hladno vrijeme, nedostatak znojenja i ugodnu krckajuću vatricu u stanu ili kući. A ako vam krcka vatra, a nemate kamin, molim vas izađite iz stana/kuće i pozovite Vatrogasce. A nakon što Vatrogasci naprave hit pjesmu, pozovite prave vatrogasce da vam kućicu slobodicu ostave na blago reš pečenoj, a ne skroz totalka ubi me reš pečeno.

Darovi! Volimo darove, primati, naravno, ne davati. To je lakše i jeftinije, osim ako se ne radi o emocionalnoj ucjeni, onda samo kimaj glavom i citiraj evergreene lažne skromnosti: „A niste trebali.“; „A što ste se namučili?“; „Eto, ovo nešto malo, tek tako.“; i meni najdraži… a daj, imao sam ga.. a sad se nemrem ve zmislit. To je tako kad imate koncentraciju male život…. joj vidi imam rupu u zidu!

I naravno, kao i u životu, i u darovima imamo nekoliko tendencija i faza. Naravno prva faza se zove: „eto ojra za Frutek malome“. Ova faza traje od prvoga dana kad si vidio svjetlo na kraju tunela, sve do negdje 2/3 godine. To je faza kada dobivaš majice, hlače, tenisice i sve ostalo koje bi po svim pravilima trebalo koštat 5 kuna po komadu, a ne kao komad odrasle odjeće koja te suši, pegla i govori ti vrijeme na ruskom, japanskom, hrvatskom i bantu jeziku, pa onda ima razloga da košta 1500 krznenih životinjica. Ta tenisićićić’ca broja -5 košta 450 kn i ovaj je preraste za 5 minuta. Ta je faza obilježena čestim darovima na koje ti uzvraćaš zahvalnim kakanjem i piškenjem.

Druga faza! To je faza nazvana „Odite ti i tvoj mekani dar doma, zabijte se u špajzu i tamo jedite burek sa 0,9% masti!“ (znam, zamoran naslov, al’ eto) Druga faza kreće tada i traje sve do 13 godine za devojke, i do 18 za muškiće. To je faza kada nastavljamo dobivati mekane poklone, ali se bunimo protiv njih. Curičke žele barbike, kuhinjice, zečeke, ponije i ostalo što se može nabaviti u Bosni za manje od 4 KM. Samo nemoj pitat oklen je i nek’ je prijatno. Muški žele akcijske figure, oružje, mačeve, noževe. U biti, muški uvijek ostaju isti. Mi ćemo se igrat s drvenim mačevima i sa 56 godina, jer eto, Bog nas je zamislio kao preslatki teret, koji začepljuje odvod u tušu, organizacijskim zvijerima: ženama. Žene se nakon 13 godine prebacuju na odjeću i tako ostanu do kraja života. E sad. Usporedba situacija: ti sa 7 godina i ti sa 26.

7 godina: Dolazi ti rodbina i uručuju ti poklon. Ti ga primiš k’o pivu nakon ćevapa i počneš pipat’. I uto se razočaraš. Zašto!? Mekan poklon. I onda u svojoj nevinoj mladoj perspektivnoj glavici vikneš: Odite ti i tvoj mekani dar doma, zabijte se u špajzu i tamo jedite burek sa 0,9% masti! I plačeš, jer si htio/la nešto tvrdo kao Barbiku ili ActionMana il’ što god djeca sad vole. Oni neki Gormiti, preveć je toga.

26 godina: Dolazi ti rodbina i uručuju ti poklon. Ti ga primiš k’o pivu nakon ćevapa i počneš pipat’. I uto se razveseliš k’o nitko! Zašto!? Mekan poklon. I onda u svojoj iskvarenoj mladoodrasloj odustajem od svega glavici vikneš: Odite ti i tvoj mekani dar doma, zabijte se u najbolji jacuzzi i uživajte dan odmora i uživanja. Dobio/la si odjeću! To! Jes! Napokon! Naravno, treba naglasiti da u muškoj glavi postoji mogućnost ne da se razočara, nego da jednostavno neke stvari više cijeni, kao komp, PS4, XBOX One, Wii i ostale stvari.

Slijedeća je faza zvana: „Vidiš i to bi mog’o nosit’!“ To je faza kada su vaša djeca već dovoljno odrasla da laganini imate isti broj svega, pa u slučaju da se njemu nešto ne svidi, vi ćete s guštom uzet’ to i stavit na svoju tjelesinu.

Onda imamo još jednu pod nazivom: „Ovo ti je najbolje šta može!“ Ovo je već lagano faza vašeg odlaska sa svijeta, gdje vaša rodbina iz Njemačke il’ Kanade šalje masti, pomasti, tablete i svoju kućnu pomoćnicu kako bi vam pomogli sa utjecajem 60 godina hrvatskog standarda na tijelo.

I naposljetku imamo fazu koja objedinjuje sve od svanuća razuma do početne senilnosti: „Ovo ide u štednju.“ Znate o čem’ se radi. O parama, somovima, krznenim životinjicama! Kad ti daju tog ofarbanog papira ili pomno iskovane slitine i kažu, eto ti, pa da imaš. Pa ti kažeš: „ide ovo u štednju“, pa se nađeš slijedećeg dana u Algoritmu kako kupuješ knjigu sa debelim koricama (da, da, ima se meže se) i nađeš se slučajno u nekom centru kako kupuješ robu s markom, sa krokodilčićem, il’ konjem il’ ostalim logotipovima, a ne kao i uvijek pokraj bak’ce na placu. Pa onda kada prolaziš kvartom šapuću iza tvojih leđa: „viđe ovoga š’a kup’je tamo u onaj mal“ I u isto vrijeme osjećaš i ponos i sram, oksimoron situacija, jelte.

Eto, gotovo ovo moje baljezganje o darovima! Samo se sjetite! Nema dara do čvaraka, špeka, luka, pečenog kruva i dobre snaje koju susjeda donosi tebi za 19 rođendan. Živeli!


 

Foto: pngimg.com

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Pročitajte još
Close
Back to top button
Close