Svemu unatoč: Don Boscov odgojni sustav

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer- utemeljena je na stijeni. (Mt 7, 24-25)

Društvo svetog Franje Saleškog (Societas sancti Francisci Salesii) ili Salezijance don Bosca utemeljio je don Ivan Bosco. Od samih početaka salezijanci su veliku pozornost pridavali vlastitim središtima za odgoj i obrazovanje, a stvarali su i središta za kandidate, novake, studente filozofije i teologije. Velik je doprinos salezijanaca na kulturnom, odgojnom- obrazovnom, znanstvenom, humanitarnom, socijalnom i društveno-političkom području, u skrbi za najugroženije, u zaštiti čovjekova dostojanstva i ljudskih prava te promicanju društvene pravde. Salezijanci danas rade širom svijeta: na rubovima svjetskih gradova, među afričkom sirotinjom, s nepismenom djecom i bolesnicima, pod teretom nepravde i nepodnošljivog pritiska neprijateljskih režima u nekim islamskim zemljama i totalitarnim komunističkim režimima Kine, Vijetnama i Dalekog istoka, kao i u zemljama i metropolama divljeg kapitalizma dekristijaniziranog europskog Zapada.

Salezijanci su u Hrvatsku došli za vrijeme provincijala P. Tironea – 1913. u Rovinj, 1918. u Rijeku, a 1922. u Zagreb. U Zagrebu su, na poziv zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, preuzeli nadbiskupski konvikt u Vlaškoj ulici, a kasnije sagradili omladinski dom i crkvu Marije Pomoćnice na Knežiji, središtu salezijanskoga djelovanja u Hrvatskoj. Iz Zagreba su proširili svoje djelovanje u Split, Donji Miholjac, Marijin dvor, Dioš kod Daruvara i Zadar.

Salezijanci danas djeluju u Hrvatskoj u župama i odgojno-obrazovnim ustanovama – školama, oratorijima i omladinskim centrima. U Zagrebu su četiri odgojno-pastoralna središta: na Knežiji, u Podsusedu – Župa Sv. Ivana Bosca i zajednica za odgoj salezijanskih zvanja, na Jarunu – župa Duha Svetoga i svetište Sveta Mati Slobode, u Rudešu – župa Sv. Ane. U Rijeci osim župe vode Salezijansku klasičnu gimnaziju. Prisutni su u Splitu, Zadru, Dubrovniku (Nova Mokošica) i Belom Manastiru. Salezijanci djeluju i u Badljevini, Siraču i drugdje. U Bosni i Hercegovini, u Žepču, salezijanci su podigli Katolički školski centar „Don Bosco“ u sklopu kojega su gimnazija, tehnička škola i omladinski centar. Posebno su aktivni u radu s mladima, a zaduženi su i za studentski pastoral i radničku mladež Zagrebačke biskupije. Njihovo svjedočanstvo vjere i učinkovite odgojne metode posebno su vidljive u župi Marije Pomoćnice na Knežiji i svetištu Svete Mati Slobode na Jarunu, u čijim se centrima provode različite aktivnosti, od studentskog i srednjoškolskog vjeronauka, preko nogometa i ostalih sportova, plesa, aerobika, do molitvenih zajednica mladih, oratorija, zborova i čestih animatorskih susreta. (www.donbosco.hr)

ŠTO JE PREVENTIVNI SUSTAV?

„U odgoju mladih oduvijek su se upotrebljavala dva sustava: preventivni i represivni. Represivni sustav sastoji se u tome da se mladima izlože zakoni, a zatim se nadziru kako bi se otkrili i primjereno kaznili prekršitelji… Sasvim drukčiji je, rekao bih, preventivni sustav. On se sastoji u tome da se upoznaju propisi i pravila ponašanja, a zatim ih se nadgleda tako da učenici znaju kako nad njima bdije budno oko ravnatelja ili asistenta, koji očinskom ljubavlju govori, vodi, svime upravlja, savjetuje i ljubazno ispravlja.“

Sv. Ivan Bosco, ili Don Bosco, rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco) u blizini Torina. U devetoj godini sanjao je san o svome poslanju, u kojem je pozvan na poniznost, jakost i odvažnost, što je obilježilo čitav njegov život, a 1827. napustio je rodnu kuću da bi radio i školovao se. Godine 1832. osnovao je Društvo veselja, a 5. lipnja 1841. zaređen je za svećenika.

Don Bosco 8. prosinca 1841. susreće Bartolomeja Garellija s kojim započinje svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao oratorij, koji postaje središte njegova djelovanja. Godine 1846. piše knjige za mladež i običan puk, a zatim i katoličko štivo i školske udžbenike, te pokreće časopise. Gradi stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake. Godine 1854. predlaže četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu, a 1857. započinje pisati salezijanska pravila. Dana 18. prosinca 1859. službeno je osnovana Salezijanska družba, koja – zajedno s Don Boscom – broji 18 članova. Don Bosco 31. siječnja 1888. umire u Torinu, 1929. proglašen je blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja.

Preventivni sustav je najuzvišeniji izraz salezijanske pedagogije i duhovnosti. To je uočio papa Ivan Pavao II. u pismu Juvenum Patris – Otac mladima u kojem Don Bosca proglašava „ocem i učiteljem mladeži“, a preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu. Sustav „predstavlja srž Don Boscove odgojne mudrosti i tvori proročku poruku koju je ostavio Crkvi, privlačeći pažnju i priznanje brojnih odgojitelja i učenjaka pedagogije. Izrazom ‘preventivni’ naglašava se volja za sprječavanjem nastanka loših iskustava koja bi mogla izložiti pogibelji mladiće ili ih obvezati na duge i mučne napore oko ispravljanja loših postupaka. U izrazu su sadržane duboke intuicije, precizna opredjeljenja i metodološka mjerila kao: umijeće odgajanja u pozitivnom predlažući dobro u prikladnim i zanimljivim iskustvima, privlačnim zbog njihove plemenitosti i ljepote; umijeće koje čini da mladi rastu ‘iznutra’, naglašavajući unutarnju slobodu, boreći se protiv izvanjskih ograničenja i formalizama; umijeće pridobivanja srdaca mladih da bi ih se s radošću i zadovoljstvom oduševilo za dobro. Ova poruka pretpostavlja da u odgojitelju postoji uvjerenje kako u svakom mladom čovjeku, koliko god on bio na rubu ili stranputici, postoje snage dobra koje, ako se prikladno potaknu, mogu odlučivati o izboru vjere i poštenja.“

---

Tekst: Plamenko Nosić
Foto: bitno.net