Svemu unatoč: Više od religije

Jedna od bitnih čovjekovih dimenzija je njegova religioznost. To je činjenica koju više nitko ne niječe. Sama riječ religija latinskog je podrijetla i znači biti vezan i poštivati neko više, moćnije Biće o kojem čovjek ovisi. Religije uglavnom dijelimo na dvije skupine: politeističke (priznavanje mnoštva božanstava) i monoteističke (vjera u jednog Boga). Svaka religija ima svoje vjerovanje, okuplja se na obredna slavlja i daje upute o načinu života svojih članova.

Zajednička obilježja svih religija je prinošenje žrtve, mitovi ili nadnaravne objave, te korištenje simbola za razumijevanje sadržaja.
Religija se kroz povijest razvijala, od najprimitivnijih oblika (štovanje prirodnih sila), do štovanja jednog Boga.

Mnogi od tih religioznih sustava urušili su se u praznovjerju i magiji, često je religija zarobljavala svoje pripadnike i držala ih u uzdama straha i robovanja. Odnosi unutar takvih religijskih sustava bili su jasno postavljeni: daleka, ohola božanstva kojima treba ugoditi, i sitne duše koje su bili njihovi podanici.

Kršćanstvo u religijskom pogledu donosi nešto novo. Ono nije samo religija koju možemo sociološki ili povijesno analizirati. Kršćanstvo je prije svega vjera, susret sa živim Bogom. Vjera znači povjerenje u Boga zbog njega samoga, a ne jer nam drugi o njemu govore.
U moru novih religioznih pokreta kršćanstvo čvrsto stoji kao sigurna budućnost čovječanstva, jer ima Krista koji oslobađa, Krista koji živi, koji se ne skriva iza krvnih žrtvenika i ne traži svoje inkarnacije, ne zaluđuje svoje sljedbenike i ne poziva ih na kolektivna samoubojstva. Krist je sama Istina koja ne obmanjuje čovjeka i ne prijeti mu zakonima, ne zarađuje na proricanjima i liječenjima, Krist je vođa koji je došao služiti, a nije prorok u zlatnim lancima i prstenju, ne traži da mu se klanjamo da bi on bio veći, nego da nas pobožanstveni.

Biti ovisan o Kristu znači biti slobodan, susresti bit nas samih u križu nade i svjetlu uskrsnuća.

---

 

Tekst: Plamenko Nosić