Teorija (r)evolucije

U medijima se uporno nameće teza o podijeljenosti hrvatskoga društva. Valjda nenaviknuti na bilo kakav diskurs u kojemu je svaki oblik jednoumlja neprihvatljiv, čini nam se kako su suprotstavljena razmišljanja ustvari nepotrebna. U pravilnim vremenskim intervalima, očito namjerno, potencira se određena problematika i stvara se privid da svi moramo razmišljati – isto. U pluralističkom demokratskom društvu takve su ideje posve nepoželjne, stoga se u ovom slučaju vjerojatnije radi o nastojanju nametanja neke svoje istine i svjetonazora.

Kako inače objasniti da se svaki glas osobe koja se izjašnjava vjernikom i ima zdravi konzervativni stav nastoji obezvrijediti i ušutkati? Nedavna rasprava, ili bolje, medijska hajka na dužnosnika koji se drznuo tumačiti evoluciju u svjetlu Boškovićeve teorije prirodne filozofije najbolji je primjer komu je stalo do umjetno stvaranih podjela. S jedne strane divimo se Boškovićevoj genijalnosti, ali kad spomenemo da je bio svećenik isusovac, dakle vjernik kršćanin, i tako podastremo dokaz da se vjera i znanost međusobno ne isključuju, onda postajemo nazadnjaci s razmišljanjima iz „mračnog“ (koji je to bio samo po nedostatku električne energije) srednjeg vijeka.

Dakle, što je s teorijom evolucije i je li ona, s kršćanskoga stajališta, posve neupitna, kako sugeriraju revolucionarni evolucijski novinari koji spretno izvlače iz konteksta riječi katoličkih poglavara?

Prema Katekizmu Katoličke Crkve, kojega se (divnoga li čuda!) pridržavaju i pape koji su (još divnijeg li čuda!) također katolici, svijet je stvoren na slavu Božju. Bog je sve stvorio, ne da slavu uveća, nego da slavu očituje i priopći. Bog nema drugog razloga stvaranja osim svoje dobrote i ljubavi. Ključem ljubavi otvorio je ruku i iziđoše stvorovi, slikovito napominje KKC. U svojoj beskrajnoj dobroti Bog je htio slobodno stvoriti svijet u stanju putovanja prema konačnom savršenstvu. Ova tvrdnja vrlo je slična teoriji evolucije, ali ne i darvinizmu. Naime, darvinizam je filozofija o evoluciji koja pretpostavlja da je evolucija rezultat čistog slučaja i slijepe sudbine i kao takva bezimena nužnost. Jasno, za vjernika posve neprihvatljivo stajalište.

Godine 1950. papa Pio XII. upozorio je na opasnosti materijalističkog poimanja evolucije, odnosno dio koji niječe postojanje ljudske duše. Papa Ivan Pavao II. je na predavanju članovima Papinske akademije znanosti 1996. rekao kako, zahvaljujući novim spoznajama, u teoriji evolucije možemo vidjeti više od same pretpostavke pritom istaknuvši kako postoje različite teorije o evoluciji, svaka temeljena na zasebnoj filozofiji. Očito je da je papa odbacio Darwinovu teoriju koja potiče na zaključak da se um razvijao isključivo kao rezultat promjene tvari. Papa emeritus Benedikt XVI. u svom je nastupnom govoru 2005. izjavio da nismo slučajni i besmisleni proizvod evolucije. Papa Franjo samo je potvrdio stav svojih prethodnika, što je nekima, pogotovo protivnicima Crkve, izgledalo kao odbacivanje dotadašnjeg učenja i apsolutno prihvaćanje teorije evolucije. Zaključak je jednostavan: slijepo prihvaćanje darvinizma vodi u bezboštvo, dok potpuno nijekanje evolucije vodi u fideizam koji isključuje svaku spoznaju osim one vjerske.

Kršćansko vjerovanje o stvaranju i Bogu stvoritelju očito je i u znanstvenom djelovanju. Začetnik teorije velikog praska, zanimljivo, katolički je svećenik Georges Lemaitre. Teorija kaže, otprilike, da je u početku tvar cijelog svemira bila zgusnuta u jednoj maloj kugli, praatomu iznimno visoke temperature, koja se nakon velikog praska počela širiti. Za Lemaitrea bio je to dokaz da svijet ima početak i da ga je stvorio Bog.

Treba spomenuti da Crkva ne tumači početak Knjige Postanka kao neko znanstveno djelo, nego nam govori o tome da je Bog stvorio svijet, stoga Biblija ne daje svoju teoriju o podrijetlu Zemlje i o razvoju vrsta, niti joj je zadaća glumiti molekularnu biologiju. Međutim, kršćanstvo ne može i ne smije prihvatiti čovjeka kao majmuna s posebnim mozgom u kojega je Bog tek tako stavio dušu, jer onda ne bi svaki čovjek bio stvoren na sliku Božju i ne bi bilo potrebno spasenjsko Božje utjelovljenje. Kako reče Benedikt XVI., naš razum i sposobnost razmišljanja dar su Stvoritelja koji nam time daje mogućnost baviti se i znanstvenim pitanjima.Znanstveno i vjernički sažeto: evolucija s Bogom Stvoriteljem – nema problema!

U dijelu hrvatskih medija, čini se, prevladava agresivni protukršćanski stav čijim je glasnogovornicima najmanje stalo do plodonosnog dijaloga. Nažalost, nije im namjera slušati i razumno prihvaćati činjenice i znanstvene spoznaje. Njihova uključivost podrazumijeva isključivost. U nedavnoj medijskoj „raspravi“ najmanje je važna evolucija.Na djelu je retroideološka revolucija koja je spremna, kako se kroz povijest često činilo, „jesti svoju djecu“ da bi postigla cilj.