Svemu unatoč: BOŽIĆNI ŠUŠUR U HRVATSKOJ

Krenuli su prije četrdeset dana, tamo oko svetog Martina. Malo nakon izdubljenih bundeva krstili su vino. Odjeveni u biskupsko ruho, s podosta alkoholnih promila pjevali su u čast boga Bakha. Bilo je to zagrijavanje za ono što slijedi. Uskoro su osvanuli okićeni trgovi, podignuti šatori, debrecenke i kuhano pokršteno vino, bakice u narodnim nošnjama, veseli tamburaši, razigrani folkloraši i neizostavni on, dobroćudni djedica Mrazek.

Palili su svijeću za svijećom. Onako usput bi ih osvježavali putnici (ne) namjernici, škljocali fotoaparatima i divili im se, onako promrzlima, na izdržljivosti.

Krista Kralja nisu ni spomenuli, prošli su pokraj svete Barbare a nisu joj ni mahnuli, svetog Nikolu su dobrano opelješili, bezgrešnom Marijinu začeću slatko se narugali, a ni oči svete Lucije nisu im pomogle uvidjeti kakva to pšenica raste u hladnim prosinačkim jutrima.

Donijeli su borove, mirisne i raskošne, ugurali ih u domove i trgovine, kitili su izloge i snižavali cijene, pozivali na darivanje i neku nepoznatu, neimenovanu, raspršenu, nepresušnu i neuhvatljivu ljubav.

Trčali su i dotrčali do posljednjeg kruga. Snaga im, međutim, nije popustila. Počeli su slaviti, kažu blagdane, i prije prolaska kroz ciljnu ravninu okićeni lovorovim vijencima pobjednika mašu masama i uživaju u trenucima slave. Oni su junaci, glasonoše one iste nepoznate ljubavi, varljive tolerancije i ćudljivog dijaloga, najfinije energije svemira, univerzalnog uma, izmijenjene stvarnosti, duše svijeta, planetarnog buđenja čovječanstva.

Priredit će party njima u čast. Jer prokleto su dobro obavili posao.
Daleko od svega, u izbici podno skromnih skuta, rodit će se Ljubav.

---

 

Foto: Advent u Zagrebu facebook