Što nam zapravo poručuje korizma?

Veljača je završila, a s njom nadam se i hladno vrijeme. Osim što ulazimo u Ožujak, a vrlo skoro i u proljeće, ulazimo i u korizmeno vrijeme, odnosno četrdesetodnevno vrijeme posta, molitve i dobrih djela.

Kako je korizma izgledala nekoć?

Korizmeno vrijeme prije puno je više značilo ljudima u odnosu na danas. Imalo se puno manje svega, a ipak se odricalo i u hrani i u navikama. Kroz korizmeno vrijeme obično su se spremala manje masna ili nemasna jela, pa se pretežito jeo grah, tijesto, krumpir i kiselo zelje. Puno se postilo jelo se čak jednom dnevno, smatralo se da se organizam treba očistiti od hrane . Bilo je to vrijeme kada se štedjela hrana za proljeće kada bi krenuli teži fizički radovi. Osim posta kroz hranu korizma je i vrijeme pojačane molitve i čišćenje duše kajanjem za neka neželjena djela ili ružne misli koje smo uputili nekom svjesno ili nesvjesno. Činila su se i dobra djela pa su se tako znali pomiriti i zavađeni te oprostiti jedan drugom za uvrede. Obitelji bi baš kroz korizmu više molila prije jela ili prije spavanja pa se taj običaj najčešće znao i nastaviti i nakon završetka korizme. Majke bi molile više kod kuće dok bi mlađe djevojke išle češće u crkvu.

Muškarci bi se više trudili pomagati svojim ženama te smanjiti ili čak apsolutno ne konzumirati alkohol sve do Uskrsa. Svi bi se trudili tih 40 dana provesti što čišće i staloženije. Odricali bi se još i psovki, ali i duhana, pa je nekima korizma znala donijeti i potpuni prestanak pušenja ili ispijanja alkohola. Korizma je bila jako važna baš zbog toga što je zahtijevala promjene. Osim što bi postili ljudi bi mijenjali svoje svakodnevne loše navike i trudili se činiti dobro te bi samim tim postajali i bolje osobe.

Danas je situacija drugačija. Iako korizma svake godine dođe i traje jednako dugo kao što je i prije trajala njeno shvaćanje i poštivanje skroz se promijenilo. Danas se rijetki još u potpunosti drže posta. Veliki broj nas ljudi kaže kako će se tijekom korizme odreći ovog ili onog, ali nas mali broj to do kraja i ispoštuje. Najčešće se odričemo alkohola, slatkiša ili cigareta odnosno naših najvećih poroka bez kojih za pravo ne možemo. Shvaćamo korizmene dane kao vrijeme čišćenja organizma od hrane, a zaboravljamo baš njezinu osnovnu bit a to je čišćenje i prosvjetljenje duše.

Iako živimo u izobilju i imamo puno više izbora nego naši stari teško se odlučimo odreći bilo čega. Zar smo postali toliko pohlepni i nezasitni da ni 40 dana ne možemo izdržati? Upravo to me navelo da malo promislim i s toga smatram da bi svi mi korizmu trebali puno ozbiljnije shvaćati, ali iz jedne druge perspektive i kroz ovih 40 korizmenih dana odreći se pohlepe i zloće, ogovaranja i ljubomore, zavisti i mržnje te povećati br dobrih djela koje ćemo raditi svakodnevno uz još više osmijeha, ljubavi i sreće.

Opraštajući se s veljačom oprostimo se i s lošim navikama te se okružimo ovih dana s pozitivnom energijom i zračimo samo toplinom i dobrotom pa ćemo i privući oko sebe upravo takve ljude, a tada kad nam se to svidi korizmeno ćemo vrijeme produžiti i na 365 dana. Imali išta ljepše od toga?