Spajanje u Hrvata

Hrvati su, to je opće poznato, prvaci u spajanju. Posebno u dvije discipline – spajanju kraja s krajem i spajanju ponedjeljka s utorkom ili četvrtka s petkom. Naravno, kad se o blagdanima ili praznicima radi. U prvoj napreduju iz dana u dan, nema te taktike koja nije prokušana, a iznova se pojavi novi trik. Neki žive na kupusu, drugi na mesu. U prosjeku- na sarmi, a sarma je najbolja treći ili četvrti dan, ovisno o količini. Nije loše, pa taman kupus, zbog ove ili one elementarne nepogode, koštao više od mesa.

Što se spajanja neradnih dana tiče, e tu smo nenadmašni u svemiru. Toliko da je šteta što tjedan traje samo sedam dana. Mali problem može biti jedino blagdan u srijedu, ali ne toliki da mu mi, Hrvati, ne bismo doskočili. Uvijek se možeš prehladiti, uganuti zglob ili dobiti upalu zuba i stvar je riješena. Ako si dobar sa svojim liječnikom, a jesi. Ako slučajno nisi, tu je uvijek djed koji umire po tko zna koji put.

Uz svako slavlje neizbježan je i roštilj, a pošto volimo biti prvaci u svemu, zašto ne i u roštilju? Svibanj i lipanj su kao stvoreni za tu sportsku aktivnost. Em si na otvorenom, em si sit. Bolje ne može, osim ako je kišno razdoblje, za što najčešće optužujemo Vakulu, jer on je taj koji vedri i oblači. I tako se pretvaramo u sretnu naciju, sa Žujom u ruci i kremenadlama u želucu, slaveći sve i svašta, iako mnogi ne razlikuju Tijelovo od Dana antifašističke borbe, na primjer.  Zar uopće postoji razlika?

Pred nama je naporno razdoblje spajanja. Radni lipanj možemo mirne duše prekrižiti zbog događaja koji je sa spajanjem posve spojiv. Pogađate, riječ je o nogometnom Euru. E, ako to preživimo, stvarno nam premca nema. Vrijeme kukanja i žalovanja ostavit ćemo za neka radnija vremena. Odmorimo se, nije da nismo zaslužili. Važno je da rade barem oni koji nas zastupaju, dragi naši kvorumaši.

 

---

Foto: todayifoundout.com