Ruža Studer: “Trend nestajanja malih sela je globalne prirode, ali vjerujem da će sela, posebno u Lici, doživjeti preporod”

Ruža Studer, vlasnica je i urednica portala Moja Domovina. Povezati sve raseljene Hrvate diljem svijeta, njena je višegodišnja misija, u kojoj je itekako uspjela. Nakon 43 godine života u Švicarskoj, 2021. godine se ponovno vratila u svoju domovinu – iz koje, barem srcem, nikada nije niti otišla.

Rođeni ste u Lipovlju, naselju u sastavu grada Otočca. Još kao trinaestogodišnja djevojčica napustili ste domovinu. Kada vam spomenemo djetinjstvo, koje su vam prve asocijacije?

Bude mi lijepe uspomene na mamu, sestre i brata, na tatine dolaske koji je 1969. godine otišao u Švicarsku. Tu se uvijek pojavi i dolazak u Švicarsku koji po pitanju sjećanja i nije najljepši.

Kako je izgledao Otočac u vrijeme vašeg odrastanja?

Zelenilo parka i stara robna kuća su mi još uvijek u živom sjećanju kao i tjedna “placa” koja je za nas djecu uvijek bila onaj poseban doživljaj.

Čime ste se sve bavili u ranoj mladosti u Švicarskoj, koja su bila vaša prva poslovna iskustva?

Dolaskom sa završenim 6. razredom nakon kojeg se u švicarskom obrazovnom sustavom već ide u viši ili srednji smjer stekla sam srednju trgovačku diplomu, ali u toj struci nisam nikad radila. Obiteljska situacija, rana smrt mog tate usmjerila me je da tražim posao koji je bolje plaćen te sam radila u jednoj medicinskoj tvrtki koja proizvodi endoskope.

Koliko je prošlo od vaše selidbe do prvog povratka u domovinu – jeste li u Hrvatsku u početku dolazili samo turistički ili ste već po prvom dolasku imali ideje o poboljšanju odnosa Hrvata u domovini i izvan nje?

Odlazak iz domovine za mene je bilo bolno iskustvo, nedostajali su mi moji školski prijatelji, sestra koja je ostala u Lici. Dolazili smo svake godine na odmor, a ja sam se iste godine kad sam u Švicarsku došla aktivirala u HKUD-u Fala i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Schaffhausenu.

Koje su to prepreke koje su Hrvati u iseljeništvu imali nekada, a da se nisu riješile niti dan danas?

Sjećam se da bi, kad je tata dolazio bilo upita od tadašnje milicije gdje radi itd. Nakon devedesetih iseljeništvo je očekivalo da će se nadležni ozbiljnije pozabaviti pitanjem iseljeništva te ga bolje povezati s Domovinom Iako su mnogi Zakoni usklađeni s europskim, provedba istih bila je često problematična pa je to između ostalog rezultiralo poništavanjem osobnih iskaznica i visokim oporezivanjem inozemnih mirovina što je velikim djelom zaustavilo povratak iseljenika.

Problemima iseljeništva bavite se intenzivno svih ovih godina, osobito na vlastitom portalu, na kojem donosite vijesti iz Hrvatske, Švicarske, ali i cijelog svijeta. Osim vijesti, na vašem se portalu mogu pronaći i korisne informacije za iseljenike – od poreza do osiguranja. Kakva je sama statistika posjećenosti – odakle su vaši čitatelji i koje životne dobi?

Najvažnije rubrika koja se prati na portalu Moja Domovina sa svih strana svijeta je „Korisne informacije“. Mjesečno portal posjeti prosječno 30 – 40 tisuća čitatelja. Pretežno su to ljudi srednje i starije dobi, dok je na društvenim mrežama drugačije te me tamo najviše prate iz dobne skupine do 25 – 40 godina.

Koje su najčitanije rubrike na vašem portalu?

Društveni događaji su u trenutku objave najčitaniji, ali rubriku Korisne informacije čitatelji kontinuirano posjećuju te je najčitanija.

Imate i nekoliko suradnika. O kojem je točno broju riječ? Žive li ti ljudi u Švicarskoj ili u Hrvatskoj i kako ste do njih došli?

U timu su u prvom redu entuzijasti kojima se koncept portala sviđa, suradnja se dogodila manje-više slučajno. Jedna je suradnica kao i ja, povratnica iz Švicarske, jedna djevojka živi u Njemačkoj, a ostali su, najvećim djelom iz Like koju, kao i ostale dijelove Hrvatske putem portala promoviramo.

Uz portal, 2016. suosnivačica ste i udruge IPU – Iseljenici, povratnici i useljenici koja je zaslužna što je porezna reforma 2017. godine obuhvatila inozemne mirovine. Kakvim se izazovima udruga trenutno bavi?

Udruga je osnovana 2016. godine kad su umirovljenici-povratnici bili suočeni s problemima jer nisu znali da se Zakon o porezu 2012. godine izmijenio te da su postali porezni obveznici te su potraživanja za sve prethodne godine. Uz porezna pitanja, mnogo nam se ljudi javlja kad se suoče s administrativnim preprekama pa im pomažemo. Trenutno provodimo jedan projekt putem kojeg želimo iseljenicima i povratnicima ponuditi digitalnim putem korisne informacije.

I mnoge druge udruge Hrvata djeluju u Švicarskoj – kada i u kakvim prilikama se Hrvati najčešće okupljaju – izuzev nogometnih utakmica?

Uz katoličke misije gdje se mnogi okupljaju na redovitim misama, ima više kulturno-umjetničkih udruga koje već desetljećima djeluju i prenose hrvatsko kulturno dobro na svoju djecu te redovito organiziraju zabavne večeri. Uz mnogobrojne nogometne klubove koji organiziranjem turnira okupljaju ljude u Švicarskoj, treba istaknuti i aktivnosti Hrvatske dopunske škole i koncerte na kojima nastupaju hrvatski pjevači. Tijekom ljeta udruge organiziraju piknike, a najviše se Hrvata okupi na tradicionalnim hodočašćima u Einsiedeln.

Na kojim sve područjima djeluju udruge Hrvata izvan Hrvatske?

Kao u prethodnom odgovoru, najčešće se djelovanjem ističu sportske i kulturno-umjetničke udruge.

Kakva je suradnja udruga i hrvatskih zajednica u Švicarskoj sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH i jeste li zadovoljni potporom koju Vlada pruža našim ljudima koji žive u inozemstvu?

Kroz Središnji ured i Savjet Vlade za Hrvate izvan RH trebalo bi se još bolje povezati s Hrvatima i hrvatskim zajednicama diljem svijeta. To nažalost i nije tako, rijetki savjetnici održavaju sastanke s udrugama u svojoj zemlji. Središnji ured daje u prvom redu financijsku podršku kroz Javni poziv udrugama u svijetu. Međutim ono čemu iseljenici teže a to je ravnopravan status i u političkom smislu nigdje nije tema. Treba naglasiti da smo 2018. godine na popisu XI. Izborne jedinice imali preko 600’000 građana koji imaju pravo na tri zastupnička mjesta u Saboru. S tim da su to najčešće predstavnici Hrvata iz Bosne i Hercegovine jer je Izborni zakon odlukom da se može glasati samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima uskratio mnogim iseljenicima mogućnost izlaska na izbore. To se nažalost ne stavlja nigdje kao tema na dnevni red kod onih koji bi to mogli mijenjati. Potpora Vlade „Biram Hrvatsku“ neće ljude vratiti jer mnogi iz domovine odlaze i iz drugih razloga.

Bili ste član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Domovine. Kako funkcionira to tijelo?

Savjet je savjetodavno tijelo koje usko surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH i jedanput godišnje dolazi na sjednicu u Domovinu. Trenutno je aktivan treći saziv. Uz neke zajedničke teme kao što je to Izborni zakon, savjetnici bi trebali osluhnuti potrebe Hrvata u zemlji gdje žive i tematizirati ključne probleme koje imaju te ih prenijeti Vladi RH. Tu je na primjer Švicarska specifična jer nije članica EU pa su i problemi s kojima se u prvom redu povratnici suočavaju drugačiji. Taj primjer govori da bi svaki savjetnik trebao biti aktivan i surađivati s udrugama, zajednicama i katoličkim misijama, ali isto tako biti dostupan onima koji se ne nalaze u tim krugovima.

Godine 1971. Otočac je imao 30.579 stanovnika, taj broj se 1981. smanjuje na 26.502, a zatim 1991. još na 24.992 stanovnika. Prema popisu stanovništva 2011. godine, grad Otočac je imao 9.778 stanovnika, dok se taj broj 2021. smanjio na 8.332 stanovnika. Od 1971. godine, dakle u 52 godine broj stanovnika Otočca pao je za 72,74%. Koji su najčešći razlozi, osim prirodnog pada, zbog čega stanovništvo napušta Otočac?

U to vrijeme, dok sam bila dijete Otočac je imao proizvodnju, drvnu, tekstilnu i kemijsku industriju, ako se ne varam, danas imamo samo još drvnu industriju, ugostiteljstvo i turizam. Mladi ljudi ne vide kvalitetnu budućnost i mnogi nakon studija ostaju u većim gradovima dok je drugi dio otišao u potrazi za boljim životom u inozemstvo.

Kako popraviti demografsku sliku manjih mjesta u Hrvatskoj? Bojite li se da će naša sela izumrijeti kroz još pedesetak godina?

Poticajima! Država bi se trebala posebno skrbiti za obitelji u selima, ne samo nudeći prijevoz za školu već uzeti u obzir i činjenicu da djeci i mladima trebaju ostale aktivnosti na koje ih roditelji moraju voziti te da to često opterećuje obiteljski budžet. Trend nestajanja malih sela je globalne prirode, niti Švicarska sela nisu više što su bila sedamdesetih-osamdesetih godina. U Hrvatskoj je trend intenzivniji nego u Švicarskoj u kojoj se u sela najčešće vraćaju ljudi starije dobi jer im je zdravstvena skrb u blizini. Vjerujem da će i naša sela, posebice u Lici doživjeti preporod jer je priroda predivna, a more tako blizu. Sigurno se to neće dogoditi brzo, ali hoće. Samo što je moguće da će mnogo toga u svoje ruke uzeti stranci. Švicarska je od neuglednih mjesta napravila turistička središta. Kad imate dobar sadržaj i dobru ponudu ljudi će to prepoznati.

Po švicarskoj statistici iz 2019. godine, u njoj živi oko 30.000 Hrvata, odnosno oko 80.000 ako u razmatranje uzmemo i činjenicu da ta statistika ne obuhvaća sve one koji su primili švicarsko državljanstvo. Po čemu bi se Hrvatska trebala ugledati na Švicarsku?

U prvom redu po zakonodavstvu – pred zakonom bi svi trebali biti isti. Uz to, Švicarci su jako savjesni kad su u pitanju okoliš i priroda.

U čemu Hrvatska prednjači u odnosu na Švicarsku?

U Hrvatskoj se ljudi više druže, obitelj i tradicija igraju jaču ulogu i samim tim „Hrvati imaju više od života“.

Koje biste konkretne korake poduzeli da ste na mjestu naših vladajućih?

Po uzoru na švicarske političare – ne bih se smatrala vlašću nego bih bila na istoj razini sa svojim narodom. Plaća saborskog zastupnika ne bi smjela biti viša od plaće jednog profesora, kirurga i drugih, visoko obrazovanih ljudi! Ukinula bih mnoge naknade koje imaju od državnog, županijskog sektora pa na niže. Predsjednika švicarske Vlade imali ste na primjer priliku susresti u vlaku jer je za odlazak na posao koristio javni prijevoz. Svakom dužnosniku u državnom sektoru trebalo bi dati besplatnu godišnju kartu za javni prijevoz, ako se žele voziti osobnim automobilom – neka to sami plaćaju!

Kako vidite Hrvatsku kroz 10 godina?

Kao multikulturalnu zemlju.

Što biste poručili našim ljudima u inozemstvu?

Čovjek u bilo kojem kutku svijeta može imati lijep život i bogatstvo, ali je samo jedna Domovina gdje uistinu možeš biti sretan.

 

---

Foto: Privatna zbirka