Kolumne

Na roštilju, zna se – ćevapi i kobase

Ljeto je odavno počelo i unatoč (ne)vremenu koje vani ukazuje na sva druga godišnja doba osim ljeta, pravo je vrijeme da se posvetimo modernoj aktivnosti koja nas kroz čitavo ljeto prati – roštilju odnosno roštiljanju.

Unatoč kiši koja se ne može odlučiti bi li danas padala ili ne, moje prijatelje i mene to nije spriječilo da se družimo uz roštilj. Konačno, nakon dugo vremena svi imamo slobodan vikend pa ni kiša nije mogla spriječiti dugo iščekivani i dogovarani roštilj. Nakon što smo kupili sve potrebno, započeli smo s roštiljanjem. Dečki su ložili vatru dok smo mi cure pripremale meso i sve ostale priloge koje smo imali uz to.

Igrajući odbojku, društvene igre i zafrkavajući se dan je prošao odlično i opušteno, uz to svi smo se vratili kući trbuha punih ćevapa i kobasica i ostalih specijaliteta s roštilja. Osim mesa, bilo je tu i raznih drugih priloga od paradajza, majoneze i sl.

Iako je dan bio super, ja sam se ipak u jednom momentu zapitala – jesu li i naši stari ovako roštiljali i družili se?
Naši stari nisu mogli roštiljati niti su roštiljali kao mi danas. Prije nije bilo mesa u izobilju kao danas i nisu postojali supermarketi u koji jednostavno uđeš i kupiš sve što ti je potrebno. Također, iako su imali svoje meso, naši stari si nisu mogli priuštiti toliku količinu mesa za jedan ručak. Nisu imali ni tako uređene verande, terase ili dvorišta u kojima bi mogli roštiljati, a nisu imali ni toliko slobodnog vremena koje bi proveli zafrkavajući se.

Pitate se sigurno – jesu li oni onda uopće roštiljali?

Jesu. No, ni na približan način kao mi danas. Prije se roštilj koristio isključivo u šumi i roštiljali bi oni koji bi čitav, a ponekad i više dana, proveli u šumi. Taj je roštilj obično izgledao tako da bi komad mesa naboli na štap i držali poviše vatre dok se ne ispeče.

Meso bi ponijeli od kuće ili bi pekli ono što su ulovili u šumi. Takvo pečeno meso jeli bi samo, ponekad i bez kruha, ako kruh ne bi ponijeli od kuće ili su ga prethodno pojeli. Osim mesa, na takav su način naši stari pekli i kožu od slanine koja im je bila prava poslastica. Takav je roštilj zapravo bio prisilan, jer ako bi se u šumi moralo noćiti, vatra bi se palila da se ugriju, da se preplaše životinje, pa na kraju i radi pečenja mesa.

Takvu vrstu roštilja danas više nitko i ne koristi odnosno na takav se način peče još eventualno kukuruz ili marshmallow i to za vrijeme druženja uz vatru. Uz vatru se danas druži možda još za vrijeme planinarenja, kampiranja ili u nekom ljetnom kapu na plaži i slično.

Nama danas roštilj je postao neizbježan ljetni ritual druženja. Od roštilja se pravi gozba jer osim mesa tu bude niz priloga, umaka, salate pa i kolača ili raznih deserta. Osim toga, svi pečemo i nekoliko vrsta mesa i sve to začinimo  raznim pićem i sokovima. Također, svi imamo svoje taktike za najbolji roštilj, a imamo i posebne ploče ili rešetke za pečenje. Danas postoji nekoliko vrsta roštilja pa nam tako za roštilj nije potrebna livada ili vatra jer se može roštiljati i na balkonu. Mi si danas, unatoč užurbanom tempu života, možemo priuštiti dan koji ćemo provesti s prijateljima, ne razmišljajući o poslu i problemima, družeći se uz vatru i fino pripremljenu hranu. Naši stari takav si luksuz nisu mogli priuštiti jer su bili zauzeti radom u polju i oko životinja svaki dan.

Stoga, dragi moji roštiljoljupci, kad sljedeći put budete roštiljali nemojte kukati kako niste mogli kupiti više mesa ili kako ste mogli biti samo pola dana negdje. Sjetite se da je to za naše stare bila nepoznanica te da si oni ni približne stvari nisu mogli priuštiti. Budite sretni, opustite se, uživajte s prijateljima, zaigrajte neku društvenu mrežu i uživajte u okruženju u kojem jeste. Iskoristite tu slobodu koju imate u potpunosti!

 

Foto: Marina Grahovac

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close