Recenzija knjige: Glas u vjetru – Ljubavna priča kršćanke i Rimljanina koja se čita u jednom dahu

“Glas u vjetru”, prvi dio trilogije “Znak lava” koju čine i nastavci “Odjek u tami” i “Sigurno kao svitanje”. Trilogiju je na hrvatski  preveo i objavio Verbum, specijaliziran za duhovnu, kršćansku literaturu.

Francine Rivers koja danas ima 67 godina pisati je počela prije gotovo 40 godina . Prvi roman objavljen je davne 1976. godine.  Napisala je desetak ljubavnih romana koje su voljeli i čitatelji i kritika.

Deset godina kasnije, 1986., dogodio se prijelomni trenutak u autoričinom životu i karijeri. Iako su joj roditelji bili vjernici, Rivers je Boga otkrila tek u odrasloj dobi. Duhovni zaokret je naravno imao utjecaj i u pisanju: Rivers je objavila roman potpuno drugačijeg naboja, “Iskupljenje”, zapravo deklaraciju svoje novootkrivene vjere. Otada piše isključivo romane duhovne tematike, tzv. kršćansku fikciju ili inspirativne romane, kako se taj žanr još naziva, a ukupno ih je objavila dvadesetak.

Hadasa je mlada Židovka iz Jeruzalema koja je upravo izgubila čitavu obitelj – otac joj je vjerojatno ubijen, majka i sestra umrle su od gladi, a njezin grad rimski su legionari gotovo sravnili sa zemljom. Četrnaestogodišnja djevojčica bit će prodana u roblje i spletom okolnosti završiti kao sluškinja u rimskoj obitelji bogatih patricija. Decim Vindacije Valerijan i njegova supruga Feba “poklonit” će Hadasu kćeri Juliji, razmaženoj i kapricioznoj Rimljanki koja se, iako starija od Hadase svega godinu dana, upravo treba udati za vremešnog i bogatog muškarca. No Hadasinu pozornost, i srce, privući će mladi sin Valerijanovih, 21-godišnji Marko, čiji je jedini cilj u životu zaraditi bogatstvo i što više uživati. Istodobno, u Rim stiže i mladi Atret, zarobljeni poglavica germanskog plemena, koji će postati najslavniji rimski gladijator…

“Glas u vjetru”  broji ukupno 475 stranica, a njezini nastavci zajedno imaju još gotovo 1000 stranica. Uzor autorici za pisanje ovog romana bili su Lew Wallace, autor “Ben-Hura”, i Henryk Sienkiewicz, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i autor klasika poljske književnosti, romana “Quo Vadis?”.

“Glas u vjetru” izrazito je filmično napisan, a kako dio zapleta prati i gladijatora Atreta, vladara jednog od germanskih plemena, neizbježne su paralele s Ben-Hurom jeruzalemskim princom koji je tri godine bio galijot i rob, ili pak Kubrickovim “Spartakom”.

Punih šest mjeseci autorica je proučavala živote prvih kršćana u Rimu i Efezu te starorimsko društvo i život germanskih plemena. Njezini opisi raskalašenog života u Rimu doimaju se autentičnima, prizori u kojima se bore gladijatori nabijeni su napetošću. Ljubavna priča Hadase i Marka tjera vas da nestrpljivo okreće stranice, znatiželjan saznati hoće li Hadasa popustiti Markovu zavodničkom zovu ili će pak Marko doista povjerovati u Hadasina “nevidljivog Boga”.

Ako niste vjernik, povremeno citiranje Biblije, posebice starozavjetnih priča, može vam opteretiti čitanje.  Prema kraju prvog nastavka trilogije, Hadasa polako počinje propovijedati Isusov nauk o ljubavi i praštanju, što je ipak bliže suvremenom čitatelju, čak i ako nije vjernik.

Kako to obično biva s romanima koji imaju nastavke, završetak je dramatičan i vjerujem da će vas natjerati da odmah posegnete i za nastavcima ovog uzbudljivog romana.