Recenzija filma “Bulgaria`s abandoned children”: Tužno i žalosno!

Današnja recenzija filma apsolutno je drukčija od svih ostalih koje sam do sad napisala. Riječ je o dokumentarnom filmu o domu za napuštenu djecu u Bugarskoj. Nešto gore u životu nisam vidjela!

Mogilino je maleno selo u Bugarskoj u kojem su izgradili dom za napuštenu djecu. Toliko sam šokirana svime što sam vidjela u sat i pol vremena filma da ne znam od kud početi. Prve scene filma bile su uznemirujuće. Prikazali su djecu koja su stanovnici doma Mogilino. Stanje te djece, okruženje u kojem se nalaze, ljudi koji se (ne)brinu za njih, nedostatak svega… Ne znam što je gore.

U domu su smještena djeca s posebnim potrebama. Svako dijete je drukčije i potrebna mu je drukčija pažnja. Neka od djece imaju fizičke, a neka mentalne poteškoće. Niti jedno dijete ne prima potrebnu zdravstvenu njegu! Prikazani su konkretni problemi s kojima se djeca svakodnevno susreću: nehigijena, lomovi, ignoriranje zdravstvenih poteškoća, plač, bolovi, ogrebotine, rane, ožiljci… Čak i seks. Naravno, bez zaštite. Gledanjem muka kroz koje djeca prolaze, u nekoliko navrata skoro sam prekinula gledanje filma.

Stanje doma je užasno. Prikazano je čišćenje, ali stekla sam dojam da je to bilo organizirano samo zbog kamera koje su došle zabilježiti što se tamo događa. Oronuli zidovi, zajednički tuševi, stisnuti kreveti u spavaonicama, odjeća djece, dvorište doma… Opet ne znam što je gore.

Ono što mi je bilo najteže razumjeti jest osoblje – njihov (ne)odnos i (ne)briga za djecu. Svakom djetetu potrebna je blizina roditelja koju u domu nemaju. Osoblje koje je zaduženo za brigu djece dođe u dom, otušira ih, nahrani, presvuče i to je otprilike to. Ali šokirat će vas način na koji ih tuširanu, hrane, presvlače i sve ostalo. Među osobljem su dva muškarca. Jedan je, ne znam kojom logikom, zadužen za tuširanje djevojaka. Drugi je nasilan prema djeci. Na trenutke postane toliko teško gledati film čiji je sadržaj nekome rutina.

Gdje je humanost?! Gdje je razgovor s djecom?! Gdje je zagrljaj?! Gdje je bilo kakav utjecaj koje će djetetu pokazati da nije samo, da je zaštićeno i sigurno?

Upraviteljica doma izjavila je da je domu najpotrebnije računalo kako bi se njoj olakšao posao u uredu. Mislim da nakon ovakve izjave ne trebam više objašnjavati što je dovelo dom u takvo stanje.

Apsolutno je neprihvatljivo, neetički i nehumano tako se odnositi prema nezbrinutoj djeci s posebnim potrebama. Mislim da je potrebno pogledati film kako bi razvili svijest o takvim događanjima u našoj blizini. Mogilino nije jedini dom u kojem se takve stvari događaju. Što više kopate, više će te pronaći.

Autorica filma, Kate Blewett, nagrađena je zbog istraživanja i snimanja filma o napuštenoj djeci. Dobra vijest je da je dom zatvoren 2009. godine nakon čega su djeca dobila potrebnu zdravstvenu njegu, smještaj i osoblje koje se za njih brine. Ovdje možete pogledati njihov život u novim domovima.

Na Youtubu postoji cijeli dokumentarni film pa pronađite sat i pol vremena da ga pogledate.