Kolumne

Priče iz ličkog kraja: Starinski recepti – uvod

O narode,vaj put ćemo o jilu i to domaćem jilu. Kad baba skuva kakvo starinsko jilo e to je onda posal. Od svakog starog domaćeg kuvanja odma ozdraviš.

Svako jilo ništo liči. Nema te južine il vičere koja ni za nešto.
Ništo reumu, ništo krv, ništo bubrige, ništo kosti i tako unedogled.

Prvo se lipo jilo, ji se i sad da se razumimo, al prvo ni bilo ti umjetni jilov, ča bi baba rekla. Ni bilo ni vrnja za kuvanje, ni maslaca, ni čampinjona, ni ti tajlaneti ničeg. Imal si vrtal, zakolji prase il kokoš i to je to, nikakova izmišljanja.

Ja znam nekad napravit lignje, nekakve umake napravit, ča bi baba rekla nešto moderno i brzo, al ni to to kaže ona. Ča te lignje i ti kraci, ko zmije u pladnju veli ona nekad. Nego, da kažem ništo o ti likoviti svojstvi. Ko ča sam već spomenula, svako je za nešto, nebi ni valjalo da ni, osim ča se najiš, ono još i liči. Najprvo ćemo krenut od tog našeg zelja.

Prvo ni bilo kuće koja ni veličku drvenu bačvu zelja kiselila. Sićam se da sam ko dite kod babe kad se ribaj zelje, vrićice na noge paljak sokai gazi. Toga budi puna bačva i ji se bar dva put nediljno i imale bi ga familije za celu godinu. Oš ga u listu za sarmu oš ga naribanog za zelje i meso. To zelje brajne liči ama baš sve. Od reume ako metneš list na kolena il leđa ko oblog do kojekakvi upali. Al najbolje liči, kažedu stari, mamurluk. Kad se čovik naliže pa dojde kući, odma traži paljak soka od zelja da se napi i odma je kej nov.

“Vratil se ded kući u zoru a baba će na njega: Vrag ute zašal opet si se načišal!
Aj babo muči i odi mi donesi iz bačve nog finog soka od zelja da me okripi!”

Tako bar kažedu. Morda bi trebalo provat da se čovik baš uvjeri u to, al ja verujem našim starcem, da se nisu zdravo ranili i ličili, nebi voliku starost dočekali. Daj Bože da i mi te godine doživimo.


Tekst: Ana Biškupić

Foto: oblizeki.com

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close