VijestiScena

Na današnji dan preminuo je Arsen Dedić

Na današnji dan, 17. kolovoza 2015. umro je hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor, Arsen Dedić.



Arsen Dedić je autor i izvođač više desetaka šansona te pobjednik mnogih glazbenih festivala. Napisao je, skladao i izveo brojne dojmljive ljubavne i misaone pjesme te je svojim izvornim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj.

Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike te je prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore. Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući je s poetskim prirodno je stigao do vlastitoga kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent i svirač. Uglazbio je stihove Krleže, Cesarića, Ujevića, Goloba i mnogih drugih. Njegove su pjesme prevodili i obrađivali razni izvođači, a sâm je pisao za mnoge poznate hrvatske estradne umjetnike.

Veliki dio njegova opusa čini primijenjena glazba za televiziju, film i kazalište. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva pisaca. Poznat je i pod nadimcima pjesmar, akademski težak i pjesnik opće prakse. Ocijenjen je “najkompletnijim i najvažnijim kantautorom u povijesti hrvatske popularne glazbe čiju pjesničku profinjenost na glazbenoj sceni nije nitko dosegao.”

Capture

Dedić se rodio kao drugo dijete u siromašnoj, težačkoj obitelji, a majka Veronika mu je bila nepismena, iznimno pobožna domaćica i pralja, koju je on kasnije opismenio. Majku i njenu pobožnost često je kasnije isticao kao izvor nadahnuća i osobu kojoj se divio.

Premda mu je majka htjela nadjenuti ime Igor, na nagovor svećenika dala mu je ime Arsenije. Otac Jovan bio je zidar i dobrovoljni vatrogasac, kasnije poslovođa u pomorskom građevinskom poduzeću “PomGrad”, a uz posao se bavio i poljoprivredom.

Dedićev otac je bio i glazbeno nadaren te je u Šibenskoj narodnoj (limenoj) glazbi te hotelskoj kapeli svirao više instrumenata. U limenu glazbu otac Jovan uvodi Arsenovog brata Milutina, a od njegove trinaeste godine i Arsena, koji svira flautu.

S glazbom Arsen svira prilikom svečanosti i koncerata, ali često i tijekom sprovoda. Kao dječak odrastao je u svojoj rodnoj kući u šibenskoj težačkoj četvrti Varoš, na broju 41 u današnjoj Ulici Nikole Tesle, u kojoj su rođeni Igor Mandić, te neko vrijeme u njoj živjeli i Vice Vukov i Mišo Kovač.

Capture

Pohađao je šibensku gimnaziju, gdje je bio jedan od najboljih učenika, te usporedno i srednju glazbenu školu. Svoju sklonost glazbi pokazao je i osnivanjem klape tijekom gimnazijskog školovanja, u kojoj je pjevao i Vice Vukov.

Nakon mature, 1957. odlazi u Zagreb k ujaku. Na Sveučilištu u Zagrebu upisuje pravo, no ubrzo ga sve više počinje privlačiti umjetnost, od kiparstva do slikarstva. Počinje pisati i pjesme. Njegov cimer, Mario Bogliuni, svirao je glasovir te je već imao svoj orkestar s kojim je nastupao na plesnjacima na Ribnjaku. Tako je angažirao i Arsena kao vokal.

Nakon položene tri godine prava prekida studij i upisuje se na Glazbenu akademiju. Za festival “Zagreb ’59” Mario Bogliuni poslao je skladbu “Mornarev cha-cha-cha” te je zamolio Arsena za pisanje stihova, na što je on i pristao pod pseudonimom Igor Krimov, budući da je smatrao pisanje tekstova epizoda koje će se kasnije riješiti.

Capture

Kako nije imao ni prikladne odjeće ni novca za ulaznice, festivalu nije niti prisustvovao. Skladba je osvojila nagradu, a Arsenu kao autoru teksta pripalo je 15 000 dinara, tada za studenta popriličan iznos. Ubrzo počinje pisati još tekstova za skladbe Bogliunija, od kojih “Poslije ljubavi” na festivalu Sarajevo ’60. dobiva nagradu za najbolji tekst. S Bogliunijem 1960. osniva vokalni kvartet “Prima”.

Iako i sam pomalo sklada, usredotočuje se na pisanje i aranžiranje za druge, među kojima su i Alfi Kabiljo i Nikica Kalogiera. Sastav “Prima” prolazi na audiciji za mlade pjevače TV Zagreb “Prvi put pred mikrofonom” te dobiva osigurane nastupe i honorar. To utječe na Arsena i ostale, koji glazbu počinju shvaćati sve ozbiljnije i sve profesionalnije, posvećujući joj sve više vremena.

Nastupa i kao flautist u zagrebačkim jazz sastavima. Slijedom nesuglasica, sastav Prima se raspada, a kako se u to doba razišao i sastav koji je vodio Hrvoje Hegedušić, Arsen pristupa Hegedušiću te osnivaju “Zagrebački vokalni kvartet”.

1962. godine, Dedić započinje karijeru kao vokalni solist. Sve više shvaća kako šlageri ne zadovoljavaju njegov izričaj te se okreće francuskoj šansoni i genoveškoj školi.

Capture

1963. godine na zagrebačkom festivalu pojavljuju se kao vokalni solisti Dedić i Zvonko Špišić, čime se postupno rađa novi pravac hrvatske zabavne glazbe – šansona.

Uskoro ga pozivaju na Beogradsko proljeće te Splitske “Melodije Jadrana ’63.”, gdje se upoznaje s Zdenkom Runjićem.

U veljači 1964. diplomira flautu na Muzičkoj akademiji, a u travnju odlazi na odsluženje vojnog roka u Liku. Tijekom boravka u Gospiću upoznaje Radu Šerbedžiju, tada mladog glumca amatera. Odlazi na turneju s vojnim sastavima po zemljama istočnog bloka i SSSR-u.

Krajem 1961. vjenčao se u Zagrebu s Vesnom Matoš, nećakinjom A. G. Matoša i u studenom 1962. dobili su kćer Sandru. Arsen i Vesna rastali su se početkom 1965.

30. ožujka 1973. u vezi s pjevačicom Gabi Novak rodio mu se sin Matija, a par se vjenčao u travnju iste godine.

Arsen Dedić preminuo je 17. kolovoza 2015., u 78. godini života.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Izvor: x-ica | Foto: wikimedia commons

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close