Kolumne

LIČKE PRIČE – Vanja Antić: “Uz rukomet radimo puno za dobrobit zajednice i društva u kojem živimo”

RUKOMETNI KLUB GOSPIĆ

Današnju ličku priču posvećujemo jednom sportu i to rukometu. Naš sugovornik je čovjek koji, zajedno sa svojim kolegama i klubom RK Gospić, radi na njegovom promicanju, a upravo ovih dana pokreću treninge i u Brinju.


Njegovo ime je Vanja Antić, a ovo je priča o njemu i rukometu u Ličko-senjskoj županiji. Moramo istaknuti da smo za ovu priču zamolili za osvrt i jednu od trenerica kluba, Bebu Romac.

“Rođen sam 25. kolovoza 1985. u Rijeci. Odrastao sam u Selcu, mjestu kraj Crikvenice. Osnovnu školu završio sam u OŠ Zvonka Cara – Crikvenica, tj. područnoj školi u Selcu, gimnaziju u SŠ dr. Antuna Barca u Crikvenici te Učiteljski fakultet u Gospiću kojega sam u roku i završio. Nakon diplome, 2009. godine radio sam kao profesionalni tajnik u RK “Gospić”, a 2010. godine se zaposlio u OŠ dr. Jure Turića u Gospiću kao učitelj u produženom boravku gdje neprestano radim i sada. Pohađao sam školu Sportskog učilišta i završio za trenera rukometa.”

Što se rukometa tiče i kako se taj sport uvukao u njegov život, Vanja nam govori:

Rukometom sam se počeo baviti kao dijete, još sa 7 godina u RK Selce. U srednjoj školi prelazim u RK Crikvenica gdje igram u mlađim uzrastima i 3. HRL zapad za seniore do odlaska na fakultet u Gospiću. S prvom ekipom koja se tada natjecala u današnjoj Premijer ligi igram četvrtfinala kupa Hrvatske protiv tada moćnog Metkovića. S 18 godina dolazim u Gospić i od tada do sada igram za RK Gospić. Bio je interes nekolicine prvoligaških klubova, no zbog fakultetskih i poslovnih obveza ponude nikada nisu realizirane.

 

Iz brošure RK Gospić

O uspješnosti rukometnog kluba dalje govori:

“Od kada sam u RK Gospić, nekoliko smo puta sa seniorima ulazili u 2. HRL zapad i iz nje ispadali, a u posljednje dvije godine osvajanjem 1. mjesta u 3. HRL zapad ušli smo u 2. HRL zapad gdje ove sezone držimo 1. mjesto i s nestrpljenjem iščekujemo povoljne epidemiološke mjere i nastavak natjecanja, a cilj je ulazak u 1. HRL jug što bi bio povijesni uspjeh za naš klub i točka na i odličnog dugogodišnjeg rada i velikog truda.”

S treniranjem mladih snaga počeo je još 2007. godine…

S mlađim uzrastima i rukometnom školom sam počeo raditi 2007. godine kada je klub imao svega 20-ak članova (svi seniori) i bio bez ikakvog podmlatka. Danas klub broji više od 250 dječaka i djevojčica, a grupe kluba djeluju na području Gospića gdje okupljamo djecu s područje Gospića, Ličko Osika i Perušića, te na području Udbine gdje okupljamo djecu s Udbine i okolice.

Licencirani treneri nekada su bili problem jer bez njih djelovanje kluba nije moguće, ali danas se mogu pohvaliti s čak 10 školovanih i licenciranih rukometnih trenera.

“Klub je godinama muku mučio s licenciranim rukometnim trenerima bez kojih djelovanje kluba nije moguće, no danas u klubu djeluje čak 10 školovanih i licenciranih rukometnih trenera, a još su 2 u procesu školovanja.  Upravo zato se možemo pohvaliti da se ubrajamo među najrazvijenije klubove u Hrvatskoj.”

Vanja je pokrenuo i poznati rukometni turnir “Mali medo”.

Pokrenuo sam turnir Mali medo koji treba doživjeti 14. izdanje. Turnir se tijekom godina razvio u jedan od najkvalitetnijih i najmnogobrojnijih turnira u Hrvatskoj.

Što se tiče podrške lokalne zajednice, nema primjedbi.

Imamo dobru podršku lokalne zajednice, Ličko – senjske županije, Grada Gospića, Zajednice sportova Ličko – senjske županije, Zajednice sportova grada Gospića. Na Udbini djelujemo od 2018. godine gdje također imamo veliku potporu Općine Udbina.

Najveću potporu, kaže, imaju od strane roditelja i samih članova, djece, koji su tijekom godina prepoznali njihov sustavan i kvalitetan rad te veliki trud i povjerenje, koji uprava i svi treneri daju kako bi došlo do dodatnog napretka.

Uz rukomet radimo puno za dobrobit zajednice i društva u kojem živimo. Podržavamo razne akcije i događanja organizirana od strane županije, grada, ostalih udruga i sl. S time želimo odgajati i obrazovati djecu da danas sutra izrastu u kvalitetne ljude širokih obzora. Na tom području se radi i organizacijom predavanja sportske psihologije za mlade članove kluba.

Kako je nastala ideja za pokretanjem rukometnih treninga u Brinju, sugovornik kaže:

“Ideja rukometa u Brinju je nastala kao želja za napredovanjem i širenjem, ali i kao želja da što više djece i mladeži uključimo u sport, ponudimo im sportski način života na način na koji mi to vidimo, kvalitetno, ozbiljni i odgovorno, gdje se trudimo da nam je svaki član jednak i ponudimo mu jednake mogućnosti i opcije kao i svima drugima. Želimo razviti rukomet u Ličko – senjskoj županiji koliko god je to u našoj fizičkoj i organizacijskoj, ali i financijskoj moći, a što se toga tiče nadamo, se i daljnjoj lokalnoj potpori u svim mjestima i gradovima u kojima djelujemo.”

Vidimo i sami da dolazi do iseljavanja mladog stanovništva, a mi im sa svojim načinom funkcioniranja, razinom motivacije želimo pokazati da se stvari mogu gledati i na drugačiji način, da im Gospić i svi okolni gradovi i mjesta mogu ponuditi puno, te da se sve može postići i napredovati ozbiljnim radom i upornošću, te da je samo to tajna uspjeha.

Vanja je nedavno gostovao na našem portalu te isti intervju možete pogledati OVDJE.

Jedna od trenerica koja će voditi mlade naraštaje u Brinju je Beba Romac. Zahvaljujući njoj smo i došli do Vanje i saznali za dolazak RK Gospić u Brinje. Beba je rodom iz Sinja, a Božji put ju je doveo u Liku…

“Trenerica sam u RK Gospić od 2017. godine, i usudim se reći da je sportski trener prije svega poziv pa tek onda zvanje ili zanimanje. Sportski treneri su osobe koje vole sport i rado mlađim uzrastima prenose znanja i vještine. Kao djevojčica trenirala sam u rukometnom klubu Dalmatinka Sinj i svoja najljepša sjećanja vežem upravo uz rukomet u kojem sam provela veliki dio svoga djetinjstva i mladenaštva pod vodstvom trenerice Ljiljane Borozan, Antuna Pavlovića i Marije Žanko. U svojim uzrastima za koje sam igrala u ŽRK Dalmatinka Sinj, osvojili smo nekoliko godina prvo mjesto na Državnom natjecanju pod vodstvom trenera Antuna Pavlovića.

Bila sam dio izuzetno talentiranih djevojčica koje su i danas poznate Sinjanke i reprezentativke poput drage mi prijateljice Ivanke Hrgović i Maje Zebić, koje su također svoje rukometne početke počele zajedno sa mnom. Također sam i sama nekoliko godina uzastopno bila najbolje desno krilo Hrvatske na Državnim natjecanjima u svom uzrastu. Kada se svi zajedno danas prisjetimo, bili smo uistinu mali profesionalci kako je rekla naša trenerica Marija Žanko, jer smo tada 1996. godine ili 1997. godine bili na pripremama u Baškim Oštarijama, točnije Velebnom, zajedno sa zlatnom muškom generacijom Atlante, koja je također imala svoje pripreme. Već kao dijete upoznala sam ljepotu Like i Velebita u koju su dolazila i velika imena Hrvatskog rukometa. Prestanak bavljenja rukometom u mom slučaju bio je isključivo zbog težih ozljeda koljena koje su me spriječile da se aktivno nastavim baviti sportom. No, i tu nisam bila pasivna pa sam bila i član rukometnih veteranki u Sinju, na poticaj naše trenerice Marije Žanko koja nas je ponovno okupila kao nekada. Kao veteranke smo sudjelovale na turnirima u BiH mjestu Vlašić više puta i na turniru u Vodicama, koji su poznati međunarodni turniri za veterane. Ljubav prema rukometu nije prestala, a slijedom toga dobila sam priliku i povjerenje da se priključim i treniram djecu mlađih uzrasta u RK Gospić i na tomu sam zahvalna klubu, a pogotovo treneru Vanji Antiću koji mi je pružio priliku i dao povjerenje da se priključim klubu. U RK Gospić djeluju svi treneri koji su završili potrebno obrazovanje na Sportskom učilištu u Zagrebu ili Rijeci. Stoga sam zajedno sa trenericom Antonijom Matić, Matom Pavelićem i Ivanom Jelićem 2020./2021. uspješno završila trenersko školovanje. Biti trener složen je proces koji u sebi obuhvaća cjeloživotno učenje i usavršavanje, koje uključuje sagledavanje svih čimbenika koji utječu na trenažni proces, kao i osjećaje i potrebe mladog sportaša. Potrebno je isto tako posjedovati i određeno psihološko i pedagoško znanje. Posebno je važno da trener prati, ali i prejudicira zbivanja na terenu te da pravovremeno uočava i korigira pogreške, posebno u tehnici rukometne igre, koje su u mlađem uzrastu brojne. Sukladno svemu rečenom, bitno je da trener ima humanističku izobrazbu, što znači da nije ravnodušan prema onima s kojima radi te da razumije i poznaje ljude. Majka Tereza rekla je: ”Nađi vremena za igru, to je tajna vječne mladosti”, a sportskim trenerima je udijeljen upravo taj dar. Za sam kraj mogu reći da se nadam uspješnoj sportskoj suradnji u Brinju gdje sam kao vjeroučiteljica predavala vjeronauk i gdje me vežu zaista lijepa i trajna sjećanja na divne ljude u kolektivu, a posebno bih istaknula ravnateljicu Mariju Vičić (danas u mirovini) koja je uvijek bila podrška mladim naraštajima.”

Veliko hvala Vanji i Bebi na vremenu kojeg su izdvojili za ovu priču. Želimo i njima i cijelom RK Gospić puno uspjeha u daljnjem radu!

Detalje o upisu djece na rukomet u Brinju, možete pogledati OVDJE kao i sve ostale novosti i rasporede treninga. Također ih možete pratiti na društvenim mrežama: FACEBOOKINSTAGRAM

 

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close