Današnju ličku priču posvećujemo jednoj mladoj ženi iz Otočca. Dok su mnogi njezini vršnjaci provodili djetinjstvo u krugu svoje obitelji, ona i njezin brat su spletom teških životnih okolnosti, djetinjstvo proveli u domu. Ona je Katica Samardžić, a ovo je njezina priča.
Rođena sam 17.svibnja 1997. u Gospiću. Do 11. godine živjela sam sa svojom biološkom obitelji, a od ožujka 2009.godine, zajedno sa svojim mlađim bratom, završila sam u „Domu za nezbrinutu djecu“ u Novom Vinodolskom zbog obiteljskog nasilja.
Osnovnu školu pohađala je u Čovićima i Ličkom Lešću, a od polovice petog razreda u Novom Vinodolskom. Srednju školu pohađala je u Rijeci, smjer komercijalist – trgovačka i tekstilna škola u Rijeci.
“U osnovnoj školi sam bila vrlo dobar učenik, a u srednjoj odličan.”
Katica je bila uključena u razne aktivnosti za vrijeme obrazovanja.
“U školi kao i u domu, sudjelovala sam u raznoraznim aktivnostima: klapa, pisanje pjesama, odbojka… U srednjoj sam sudjelovala na državnom natjecanju iz predmeta poduzetništvo i osvojila 3. mjesto.”
Godine 2011. je sudjelovala u emisiji „Zajedno“, gdje je pjevala duet s Jacquesom Houdekom.
Vrlo mlada morala je osjetiti i prihvatiti težak životni put, ali nije ju to pokolebalo.
Smatram da se treba boriti i prihvatiti životni put takav kakav jest.
Njezina priča izašla je u medije s prilogom u Jutarnjem listu, za kojega kaže da joj nije bio cilj nikoga prozivati ili bilo što slično.
“Radila sam razne poslove, od spremačice, pizza majstora, pomoćnog radnika u kafiću… I smatram da nijedan posao nije sramota raditi. Za sve treba vremena pa tako i za naći dobar posao jer mnogi mladi rade bilo što samo da zarade.”
Ono na što je posebno ponosna i zbog koga se najviše bori, njezin je sin Gabriel.
Majka sam sina Gabriela, koji ima 4 godine i zbog kojeg se najviše borim da jednog dana bude ponosan na svoju majku.
Uz sina, najveća životna podrška joj je i suprug Samir za kojega kaže da joj je podrška još od srednjoškolskih dana i zbog kojega se vratila u Otočac.
Povratkom u Otočac, završila je stručni upravni studij – 3 godine, ali ne planira ni na tome stati. Samo trenutno, kaže nema mogućnosti.
Pišem pjesme, životne tematike, a jednu od njih, koja je nekako moja životna, voljela bih uglazbiti i snimiti.
Sudjelovala je na pjesničkim večerima, a rado i volontira. Trenutno daje instrukcije za osnovnu školu, pomaže starijim osobama otići po lijekove i slično.
Kada je pitamo, da li je ikada razmišljala o odlasku iz tog kraja, o promjeni okoline, Katica kaže:
“Iskreno, voljela bih promijeniti okolinu jer uvijek kažem da su Novi Vinodolski i Rijeka moji gradovi. Tamo sam se osjetila svojom, kao doma.”
To je i razumljivo, ipak je ondje provela dio života, ipak su joj ti gradovi pružili ono što možda u svojoj obitelji nikada ne bi bila dobila.
Sve svoje borbe posvećujem svom sinu zbog kojega sve ima smisla.
Na kraju razgovora, Katica nam ostavlja poruku:
Ne predajte se, borite se! Prave stvari će doći u pravo vrijeme. Možda je i ta borba znak da se sve slaže na svoje mjesto.
Komentari
Foto: Privatna zbirka
Hrvatski
English