Komentar tjedna: Kratka povijest našeg gospodarstva

Znamo još iz povijesti kako su ekonomija i geografija usko povezane jer se ekonomija prilagođava prirodno geografskim uvjetima. Možemo slobodno reći kako je hrvatsko gospodarstvo bilo tradicionalno jer se razvijalo unutar hrvatskog teritorija. Društveno geografski utjecaj mijenja takav razvoj gospodarstva u 18. stoljeću kada upravno središte postaje Beč.

Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije na području Republike Hrvatske bilo je pretežno agrarno gospodarstvo pa su se uglavnom prerađivali poljoprivredni proizvodi i prirodna bogatstva. Nastanak industrijskih središta omogućio je razvoj željezničkog prometa.

Kasnije je tržište bilo šire i zaštićeno carinama, a hrvatsko i slovensko gospodarstvo bilo je najrazvijenije u bivšoj državi u kojoj je došlo do ubrzane industrijalizacije i razvoja nerazvijenih područja poslije Drugog svjetskog rata. Radnici su, putem svojih savjeta u tvrtki u kojoj u radili, odlučivali o proizvodnji i raspodjeli.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća zabilježene su najveće stope rasta gospodarstva na ovim prostorima. Sve do osamdesetih godina i pojave krize, gospodarstvo je ovdje bilo jedno od najdinamičnijih u Europi.

Poslije sloma socijalističkog sustava hrvatsko gospodarstvo prolazi tranziciju prema otvorenom tržišnom gospodarstvu. Zbog ratnih zbivanja nakon raspada Jugoslavije gospodarstvo usporava te se počinje temeljiti na otvorenoj tržišnoj ekonomiji i privatnom vlasništvu. Procjenjuje se da su ratne štete opteretile gospodarstvo za više od 37 milijardi $.

Postupak prelaska s javnog na državno, a potom na privatno vlasništvo, iskoristile su političke i ekonomske elite pod čijim su velikim utjecajem „kupovane“ tvrtke u koje se nažalost nije ulagalo. Takvi postupci doveli su do pada životnog standarda, porasta siromaštva, visoke stope mita i korupcije te drugih oblika kriminala i propasti brojnih tvornica.

Privatizacija koja je provođena tokom rata bila je privilegirana. Naglo bogaćenje pojedinaca ne može se temeljiti na ulaganju kapitala i pokretanju gospodarstva zbog načina na koji su pojedinci stekli kapital; metodom bez sredstava do kapitala. Utješnom retorikom kako takvo što postoji svugdje te postoje gori od nas, mnogi su nas prestigli u gospodarskom smislu. Hoće li uskoro doći do preokreta u hrvatskom gospodarstvu? Hoće li opstanak obrtnika biti jednako bitan kao i opstanak većih poduzetnika neovisno o vladajućoj strukturu?!