Komentar tjedna: Devijantno ponašanje mladih

Djelovanje koja odstupa od normi ponašanja prihvaćenih u nekom društvu naziva se devijantno ponašanje. Takvo ponašanje može se sankcionirati pozitivno (nagrađivanjem), negativno (kažnjavanjem) ili prihvatiti bez nagrade ili kazne. To je kršenje bilo kakvog oblika normi ponašanja koje nameće pojedina društvena skupina ili društvo u cjelini. Uzroci takvog ponašanja su uvjeti u kojima pojedinac živi.

Razumijevanje devijantnosti mijenja se od vremena do vremena i od mjesta do mjesta. Svako društvo pokušava zaštiti mlade kao nosioce budućnosti od štetnih društvenih faktora koji predstavljaju prepreku za njihov razvoj i normalnu socijalizaciju. Sociolozi tvrde da su devijacije dio društvene stvarnosti.

Svaki pojedinac koji se želi prilagoditi društvu može naići na neke poteškoće u tom procesu. Nažalost, sve više susrećemo osobe sa zdravstvenim problemima, emocionalnim teškoćama i različitim ponašanjem. Mlade sve više prati osjećaj frustracije. Takvo stanje izaziva brze promjene raspoloženja, povlačenje i odvajanje od svojih vršnjaka, kao i međusobne konflikte te nervoze koje mogu biti, čak, u obliku depresije.

Bježanjem od svega toga što ih muči i tišti, mladi sve češće traže utjehu i opuštanje u konzumiranju cigareta, alkohola i droge. Najčešće je to kroz grupna druženja i razne proslave, ali takvo ponašanje negativno utječe na pojedinca kao i na njegovo okruženje. Još kao jednu čestu negativnu pojavu kod mladih koja se da uočiti jest laganje.

Kod djece koja odrastaju u obiteljima u kojima se devijantno ponašaju, postoji rizik da se i sami počnu tako ponašati. Takvo ponašanje izaziva nepovoljan socio-ekonomski status obitelji, atmosfera koja vlada između članova obitelji, nepotpuna ili velika obitelj. Na pojavu devijantnog ponašanja mladih u većoj mjeri utječe i društvena kriza koju prati nov sustav vrijednosti. Danas je moderno da se sa što manje truda i rada postigne velik uspjeh ili postane glavna „faca“ u društvu. Prema takvoj spoznaji mladima je važnije uklopiti se sa svojim vršnjacima čije društvo, po njima, postaje „mjera svih stvari“. Zbog toga se njihovi zahtjevi često sukobljavaju sa zahtjevima roditelja. Neprilagodljivost pojedinca može imati i gore oblike neprimjerenog ponašanja kao što su prostitucija, kockanje ili samoubojstvo.

Zlo u sebi ne postoji, a ono što mi tako nazivamo uopće nije zlo, već ljudska potreba samoobrane i borbe za životni opstanak. U toj nam je borbi potrebna i agresija bez koje ne bismo mogli preživjeti. Ako se neka osoba označi kao devijantna onda će se tako i početi ponašati.

Sam naziv društvenih devijacija vezan je za nepridržavanje društvenih normi, kršenje tih normi te kao takav potiče reakciju društva. Pod tim društvenim reakcijama podrazumijevaju se ismijavanje, ignoriranje kao i odbacivanje onih osoba koje narušavaju norme nekog društva.

Također, bitno se razlikuje odgoj djece danas i prije mnogo godina, tzv. tradicionalan ili parohijalan odgoj. Tada su obitelji najčešće karakterizirale krute i jake veze između njihovih članova, veći autoritet roditelja i savršena poslušnost djece. Danas je takvih karakteristika sve manje za primijetiti što je posljedica globalizacije. Roditelji kroz svoj posao nesvjesno zanemaruju brigu o svojoj djeci. Sve se, nažalost, vrti oko novca pa tako i djeca kopiraju od svojih roditelja takve društvene norme i ponašanje što neizbježno s vremenom dovodi do blažih ili težih oblika devijantnog ponašanja.

Ovakvo ponašanje je sve više rasprostranjeno, a samim time i sve češća tema svakodnevice. Ako želimo živjeti u miru i sreći moramo naučiti prihvatiti druge te imati razumijevanja prema „različitima“. Helen Keler kaže „ najznačajniji rezultat edukacije je tolerancija“.

---

 

Foto: mamamia.com