Književni petak – Lički književnici III. dio

Ovoga petka vraćamo se Ličkim književnicima. U prošla dva članka: Lički književnici i Lički književnici II. dio, predstavili smo Vam nekolicinu Ličkih autora koji su ostavili značajan trag u Hrvatskoj književnosti.  Osim okupljanja svih ličkih autora na jednom mjestu, smisao ovih članaka je upoznavanje Vas, naših čitatelja, s Ličkom kulturom. U ovom trećem i posljednjem u nizu članaka o Ličkim književnicima donosimo Vam desetak poznatih i manje poznatih autora.

Pavao Ritter Vitezović
1652. godine rođen je u Senju. Osnovnu školu završio je u Senju a srednju školu pohađao je u Zagrebu. Veoma je važno istaknuti kako je Pavao Ritter Vitezović bio prvi hrvatski profesionalni pisac, organizator i upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve takve tiskare u Hrvatskoj. Vitezović je pisao pjesničke poslanice, prigodnice, panegirike, čestitke i anagrame koji oslikavaju socijalne, političke, gospodarstvene i kulturne prilike posljednjih desetljeća 17. stoljeća u Hrvatskoj. Svoje prvo djelo “Odiljenje Sigetsko” tiska na hrvatskom jeziku u Linzu (Austrija). Djela: “Odiljenje sigetsko”(1684.), “Croatia rediviva”(Oživjela Hrvatska, 1700.), “Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio” (1701.), Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta (1703.), “Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti” (1704), “Bosna captiva” (1712)… Pavao Ritter Vitezović preminuo je 1713. godine u Beču.

 

Josip Ciganović
1864. godine rođen je u Gospiću. Osnovnu školu završio je u rodnom Gospiću, a učiteljsku školu pohađao je Petrinji. Radio je kao ravnatelj Više pučke škole u Otočcu. Objavio je 120 članaka, stručnih prikaza i osvrta o povrtlarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, uzgoju cvijeća, pčelarstvu, svilarstvu i uređenju školskog vrta u stručnom tisku… Priredio je “Pisanku za uspravno pismo”, a potom i “Risanku za nižu pučku školu I/III”.

 

 

Perišin Anić – Mićo
1889. godine rođen u Krasnom. Osnovnu školu pohađao u Krasnom, a gimnaziju u Senju i Karlovcu gdje je 1908. maturirao. Studij prava započeo u Zagrebu, a završio u Pragu i doktorirao 1913. Prvu pjesmu “Vječnost” objavio je u “Prosvjeti” (1913.). Pjesme – “Uskočki soneti”, “Hrvatskoj”, “Naši sokolovi”, “Banova kosa” … objavljivao je u časopisu “Prosvjeta”, “Književne novosti”, “Omladina” i “Osa”. Anić Perišin preminuo je u Krasnom  1932. godine.

 

Milutin Cihlar Nehajev 
1880. godine rođen u Senju. Studij kemije s doktoratom završio u Beču 1903. Isticao se enciklopedijskom nadarenošću, pisao je kazališne kritike, bio dobar poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti. Vrlo se rano počeo baviti hrvatskom političkom poviješću. Bio je jedan od najutjecajnijih ideologa moderne i predstavnik naraštaja. Djela: “Nemoć” (1895.), “Bijednička smrt” (1896.), “U zadnjim plamsajima” (1896.), “Nebo i pakao”, (1898.), “Život” (1905.), “Spasitelj” (1916.), “Poloneza” (1902), “Veliki grad” (1902.), “Zeleno more” (1902.), “Godiva” (1916.), “Iz neznanog kraja” (1918.). Milutin Cihlar Nehajev preminuo je u Zagrebu 1931. godine.

 

Sekulić Jakov
Rođen 1906. u Lovincu. Završio samo četiri razreda osnovne škole. Radio kao pekar i knjižničar. Sekulić je svojim romanima dao zapažen doprinos hrvatskoj književno­sti socijalne orijentacije i značajna je pojava u krugu ličkih pisaca. U književnosti se javio s pokretom angažirane, socijalne literature 1930-ih romanima “Mi pravimo kruh” (1936.) i “Naše djetinjstvo” (1938.). Slijedili su romani “Za srećom” (1940.), “Četvrta godina” (1950.), “Prvi koraci” (1957.) i “Čovjek u svojoj sjeni” (1969.). Pisao je i pripovijetke “Tijesni puti” (1954.) te djela za djecu “Gu-guov nasljednik: pripovijest za djecu – malu i veliku” (1955.). Jakov Sekulić preminuo je u Čakovcu 1983. godine.

 

Čedo Perica
Rođen je 1931. godine na Plitvičkim Jezerima.  Diplomirao jugoslavistiku 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.  Književnošću se počeo baviti kao srednjoškolac, a kao student postao stalnim suradnikom časopisa “Izvor” te poslije “Krugova” i “Republike”. Od 1954., kada mu je tiskana zbirka pjesama “Plitvička rapsodija”, objavio je tridesetak knjiga (pjesme, romani, proza za djecu, putopisi, kaz. eseji i feljtoni, novele i dr.).  Djela: “Dnevnik sumraka” (1965.), “Bilježnicama namjernog sjećanja” (I–III, 1996.–2009.), “Plovidbe atelierom Ede Murtića” (1997.), “Preci” (2000.), “Kruh” (1976.), “Zemlja” (1981.), “Sunčanje” (1988.)… čedo Perica preminuo je u Zagrebu 2009. godine

 

Neven Čačić
Rođen u  Ćaćić Dragi 1963. godine. Osnovnu i srednju školu završava u Gospiću. Pjesme je počeo izdavati u “Ličkom vjesniku” 1987. godine. Poetski izraz ima ishodište u samoj matici hrvatskog pjesništva utemeljenoj A. B. Šimićem, Tinom Ujevićem, Gustavom Krklecom, Dobrišom Cesarićem, Nikolom Šopom. Čačić je “muku” pjesništva prihvatio kao svojevrsnu borbu s besanicama, košmarima, strahovima, potresima. Djela: “Agonija cvijeća” (1988.), “Nevičnost iskonu” (1991.), “Susret u sjećanju” (1995.), “Izgubljena ljubav” (1995.).

 

Milan Pavelić 
1878. godine rođen u Serdarima pokraj Krivog Puta. U Krivom Putu završio osnovnu školu, gimnaziju u Senju a bogosloviju u Zagrebu. Rano je počeo pisati pjesme. Prevodio je s francuskoga, talijanskoga, njemačkog i latinskoga. Pjesme su mu mahom duhovnog sadržaja te ga se smatra jednim od najboljih autora duhovnih pjesama. Izdao je zbirke pjesama: “Iz zakutka” (1902.) i “Pjesme” (1913.), “Zvijezde Srca Isusova” (1938.) i “Pod okom Gospodnjim” (1939.). Preminuo je 1939. godine u Zagrebu.

 

Josip Draženović
Rođen 1863. godine u Stajnici kraj Brinja. U Senju pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a pravo u Zagrebu. Draženović je teme svoje proze u prvoj fazi razvijao od lirskih solilokvija i razmišljanja o životu uopće “Iskrice” (1887.) do “Crtica iz primorskoga malogradskoga života” (1893.). U pripovijetkama s motivima sudbina malih ljudi, “antiheroja”, opterećenih vlastitom prošlošću, kakve će poslije uspješnije opisivati J. Leskovar, Draženović se u posljednjoj fazi stvaralaštva “Povijest jednoga vjenčanja” (1901.), “Nova era” (1950.).

 

Silvije Strahimir Kranjčević
1865. godine rođen u Senju. Zbog buntovna vladanja nije maturirao u senjskoj gimnaziji pa je potkraj 1883. dva mjeseca pohađao senjsko sjemenište, a zatim još šest mjeseci rimski Collegium Germanicum-Hungaricum. Od svojih školskih dana piše pjesme, novele i kritike. Jedan je od najznačajnijih naših književnika. Prva zbirka pjesma “Bugarkinje” objavljena je 1885. godine, zatim izlaze “Izabrane pjesme” (1898.), “Trzaji” (1902.), posmrtno su mu objavljene “Pjesme” (1909.). Kratke priče: “Prvi honorar” , “Žena”, “Tko će osloboditi narod…?”, “Priča iz pradavnih dana” …