Kako će izgledati svijet u kojem živimo 2050. godine?
Prilično je teško izraditi i preciznu prognozu vremena za tjedan dana unaprijed, a kamoli predvidjeti kako će svijet izgledati za 35 godina. Ipak, upravo to je učinila grupa od dvadeset vrsnih novinara glasovitog The Economista napisavši knjigu“Megapromjena” koja ovih dana izlazi iz tiska i na hrvatskom tržištu u nakladi kuće Ljevak. Knjiga je podijeljena u 20 poglavlja od kojih je svako pisao drugi autor, jedan od vodećih autoriteta na polju koje obrađuje. A prema njihovim tvrdnjama, budućnost koja nas čeka potpuno će promijeniti svijet kakav danas poznajemo.
Na svijetu će biti 9 milijardi ljudi, Kina će, gledano po prosječnoj starosti stanovništva, biti jedna od najstarijih zemalja svijeta,Nigerija će po broju stanovnika prestići SAD… Strane jezike više gotovo nitko neće učiti, ali će komunikacija među ljudima biti lakša nego ikada zbog brzog razvoja elektroničkih prevoditelja. Putovanja će trajati kao i danas, no za njima, bar u poslovne svrhe, neće biti potrebe jer će se sastanci dogovarati u virtualnim sobama, a žene će napokon postati potpuno ravnopravne, čak i u zemljama gdje su danas osobe drugog reda poput Saudijske Arabije ili Pakistana…
Do 2050. godine stanovništvo planeta će eksplodirati. Trebalo je 250 tisuća godina da ljudska populacija na planetu naraste do jedne milijarde, no između 6-milijarditog stanovnika zemlje rođenog 1999. u Sarajevu i 7-milijarditog stanovnika rođenog 2011. u Indiji prošlo je samo 12 godina. Za tri i pol desetljeća stanovništvo svijeta brojit će 9 milijardi ljudi, a najviše će ih biti u Indiji, oko 1,7 milijardi. Indija će imati više stanovnika od Kine, koja će svoj maksimum od 1,4 milijarde dosegnuti već za 10 godina, nakon čega će taj broj početi padati. Azija će 2050. biti najnapučeniji kontinent na kojemu će živjeti više od polovice čovječanstva, aAfrika će biti trostruko brojnija od gusto naseljene Europe.
Nastavak je to trenda eksplozije populacijskog rasta afričkih zemalja koji je počeo prije nekoliko desetljeća. Početkom sedamdesetih Tanzanija je imala 14 milijuna stanovnika, a danas ima 139 milijuna. Nigerija, kojoj se predviđa da će 2050. biti četvrta zemlja po broju stanovnika na svijetu, godine 1970. brojila je 59 milijuna stanovnika, a za 35 godina imat će ih 389 milijuna.
Oko 70 posto čovječanstva tada će živjeti u gradovima, na planetu će biti više od 400 megagradova s više od 10 milijuna stanovnika. Ljudi će u prosjeku biti sve stariji. Dok je danas prosječna starost ljudskog bića 28 godina, 2050. taj će prosjek iznositi 38 godina, dok će prosječna životna dob prijeći 70 godina. Zbog toga će se promijeniti način funkcioniranja država, a javne i socijalne službe suočit će se s novim problemima. Unatoč tomu, zbog razvoja novih tehnologija, ali i otvaranja novih tržišta, smanjit će se jaz između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja današnjeg svijeta. Prosječna primanja, a s njima i kupovna moć stanovništva, puno će brže rasti u zemljama Afrike i Azije nego u ostalim dijelovima svijeta, čime će doći do približavanja životnog standarda između zapadnog svijeta i zemalja u razvoju. Predviđa se i da će prosječna žena u Indiji rađati 2,5 djece tijekom životnog vijeka, umjesto desetak kao danas.
Promijenit će se i odnos prema religiji. Ne toliko u zapadnom svijetu gdje će privrženost Crkvi ostati na više ili manje istoj razini na kojoj je i sada, već u zemljama Bliskog istoka, središnje Afrike i jugoistočne Azije. ISIL i njegovi šerijatski zakoni danas su stvarnost u tom dijelu svijeta, ali takav pristup vjeri do 2050. će, prema tvrdnjama autora, znatno oslabjeti.
Nestanak privatnosti
Promijenit će se i medicina, a zdravstvena zaštita neće ni blizu biti nalik današnjoj. Kompanije razvijaju nove tehnologije koje će zdravstvenu skrb učiniti jeftinijom i pristupačnijom, a nastoji se i otključati tajne genetskog koda, odnosno sekvencionirati ljudski genom kako bi se uvele nove metode liječenja danas smrtonosnih bolesti. Bolesti koje danas odnose milijune života u nerazvijenim dijelovima svijeta bit će iskorijenjene ili na rubu nestanka. Tome će uvelike pridonijeti nova vrsta cjepiva koje nije potrebno držati na hladnome tijekom transporta, što će olakšati njihovu dopremu i u najzabačenije dijelove svijeta. HIV će postati kronična, a ne smrtonosna bolest, a vrlo vjerojatno bit će pronađeno i cjepivo koje će sprječavati širenje zaraze. Ipak, najviše zabrinjavaju bolesti koje još ne postoje, a koje će se do 2050. zasigurno razbuktati. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od 1970-ih do danas svake godine nastane jedna nova, do tada nepoznata smrtonosna bolest, a pitanje je kada će se pojaviti jedna od vrsta koja bi se mogla pretvoriti u pandemiju.
Kao što će se razvijati medicina, tako će se razvijati i položaj žena u svijetu. I danas je položaj žena znatno lošiji, čak i u zapadnom svijetu. Globalno gledano, u parlamentima danas manje od 20 posto zastupnika čine žene, a u SAD-u je situacija i gora od prosjeka. U Kongresu danas sjedi samo 17 posto žena. Uz to, žene su ravnopravne po zakonu, ali realno ne i po novcu koji primaju za svoj rad. Sve to bit će promijenjeno do 2050., ne samo zbog promjene svijesti i lakšeg prihvaćanja žena kao potpuno ravnopravnih članica društva, već i zbog razvoja tehnologije koja će gotovo potpuno eliminirati potrebu za kućanskim poslovima. Njih će obavljati visokosofisticirani kućanski uređaji, svojevrsni specijalizirani roboti, baš kao što danas postoje robotski usisavači za prašinu koji sobu čiste najčešće tijekom noći, dok njihovi vlasnici spavaju.
Prilično je vjerojatno da će do 2050. u većini bogatih zemalja žene činiti polovinu članova odbora u velikim tvrtkama, no malo je manje jasno kako će do toga doći: pomoću zakonskih odredbi ili bez njih. Sa zakonskim kvotama ili bez njih, u sljedećim će desetljećima potreba tvrtki za privlačenjem najtalentiranijih u svoje redove zasigurno pomoći u izjednačavanju udjela žena i muškaraca u upravnim odborima. Žene već sada nadmašuju muškarce u visokoškolskom obrazovanju, a u “ratu talenata” na budućem tržištu rada uspjeh će postići visokoobrazovane žene.
Te 2050. godine i slika ljudskih odnosa, međusobne komunikacije i povezanosti bit će potpuno drukčija nego danas. U ovome trenutku Facebook ima 1,44 milijarde korisnika, a vjeruje se da će za 35 godina više od polovice čovječanstva imati aktivne profile na najvećoj društvenoj mreži. Uz to, pojavit će se još cijeli niz specijaliziranih računalnih servisa koji će biti usmjereni prema njihovim interesima i životnim navikama. Sumnjičavost prema privatnosti na mreži gotovo će potpuno nestati ili će biti znatno manja nego sada. To je proces koji traje već nekoliko godina, a koji će do 2050. biti potpuno usvojen. Naime, još do prije desetak godina korisnici tadašnjih chat soba i foruma nikada se nisu prijavljivali sa svojim pravim imenima, no situacija je sada potpuno drukčija. Većina profila na Facebooku i Twitteru predstavlja prave osobe, s punim imenom i prezimenom, fotografijom, nerijetko i adresom, a potiče se i prikazivanje odnosa s drugim članovima poput brata, sestre ili bračnog partnera, kako bi svatko mogao lakše shvatiti međusobne odnose na mreži. Privatnost sve više pada u drugi plan, pogotovo s pojavom servisa poput Foursquarea ili Gowallea koji već danas u realnom vremenu označavaju gdje se pojedini korisnik nalazi. Bit će uklonjen i svojevrsni generacijski jaz koji je danas prisutan na društvenim mrežama. Samo desetak posto starijih od 60 godina ima danas profil na Facebooku, no 2050. to će biti sasvim uobičajeno.
Velik razvoj i bujanje interneta na kojemu će velika većina podataka biti postavljena po sustavu oblaka, kako bi korisnik mogao svojim podacima i datotekama pristupiti sa svojeg računala ili pametnog telefona, dovest će do još jedne stvari. Masovne zajedničke inteligencije. Baš kao što sada stotine tisuća ljudi diljem svijeta uređuju Wikipediju pišući članke iz područja u kojima su eksperti i o čemu nešto znaju, do 2050. to će biti znatno prošireno. Stotine tisuća ljudi uređivat će zajedno medicinske ili strojarske leksikone, a internet će, plasiranjem ideja i marketingom, imati ogroman utjecaj na formiranje političke slike cijelog svijeta.
I na političkom planu očekuju se znatne promjene. Prema predviđanjima geopolitičkih novinara Economista, zapadne zemlje past će stubu-dvije niže po pitanju ljudskih sloboda, no s druge strane ljudske slobode će znatno narasti u zemljama Afrike, Bliskog istoka, jugoistočne Azije i Latinske Amerike. Jednostavno rečeno, zemlje koje danas znamo kao (polu)diktature znatno će napredovati u slobodi govora i javnog djelovanja koje jamče građanima.
Posebno značajan bit će napredak znanosti. Ali ne svih.
“Budućnost pripada biologiji. Kemija je, kao intelektualna disciplina, iscrpljena. Periodični sustav proširio se na područja gdje se životni vijek atoma mjeri u sekundama. Više neće biti kemijskih iznenađenja”, drži Geoffrey Carr koji je u knjizi obradio područje razvoja znanosti.
Naći ćemo novi život
No zato je biologija novo, potpuno neistraženo područje gdje nas čekaju velika otkrića. Biologija će se povezati s nanoznanošću i informatikom, što će dovesti do velikih, danas gotovo nezamislivih otkrića. Vrlo je izgledno da će ljudi do 2050. uspjeti oživjeti do sada izumrle vrste biljaka i životinja, da će biti otkrivene nove bakterije koje, sumnja se, žive duboko u unutrašnjosti planeta, kao i da će biologija pružiti sve potrebne odgovore za razumijevanje jednog prirodnog fenomena o kojemu se još ništa ne zna – svijesti.
U pogledu svemirskih istraživanja ne treba očekivati značajnije pokušaje naseljavanja drugih planeta, ali znanost će se temeljiti na jednom od temeljnih pitanja – kako je nastao život na Zemlji?
“Ujedno, s prilično velikom vjerojatnošću može se tvrditi da će do 2050. godine ljudi otkriti još neki oblik života u svemiru. Vjerojatno će to biti neki jednostavni organizmi, ali bit će potvrđeno da nismo sami”, kaže Carr. U smislu industrijalizacije, proizvodnje i gospodarstva, očekuje nas znatno veća globalizacija nego sada. Naime, vodeći ekonomisti drže da sadašnji stupanj globalizacije nije ni približno velik kako se čini. Samo tri posto ljudi danas živi izvan svoje zemlje rođenja, samo dva posto studenata studira na sveučilištima u inozemstvu. Današnje stanje je bliže “poluglobalizaciji”, no to će uskoro biti promijenjeno unatoč svim otporima javnosti. Tvrtke ovise o međunarodnim lancima opskrbe kako bi ostale kompetitivne i o širenju izvan domaćih tržišta kako bi im rasli prihodi. Danas su države neovisnije nego u prošlosti, izvoznički lobiji su moćniji, a sporazumi pružaju veću stabilnost, drže novinari Economista predviđajući da će svijet ipak izgledati znatno vedrije i optimističnije za 35 godina. Bit ćemo bogatiji, zdraviji, povezaniji, produktivniji, inovativniji, održiviji… Isplati se dočekati tu 2050.
Tekst: večernji.hr